Slovo ljubve

Slovo ljubve / Despot Stefan Lazarević ; preveo Milivoje M. Bašić ; priredio Zoran Tasevski1

Stefan despot, najslađemu i najljubaznijem, i od srca moga nerazdvojnome, i mnogo, dvogubo željenom, i u premudrosti obilnome, carstva mojega iskrenome (ime rekav2) u Gospodu ljubazan celov, ujedno i milosti naše neoskudno darovanje.

Leto i proleće Gospod sazda kao što i pevac3 reče, u kojima i krasote mnoge: pticama brzo i veselja puno preletanje, gorama vrhove, i lugovima prostranstva i poljske širine, i vazduha tankoga divnim nekim glasovima glašenje, zemaljske daronose od cvetova prijatna mirisa i travonosne, ali i samoga čovečanskog jestatstva4 obnavljanje i veselost dostojno ko da ispriča?

Ovo sve, ipak i druga čudna dela božja, koja i oštrovidni um sagledati ne može, ljubav prevazilazi, i nije čudo, jer Bog se ljubav zove, kao što reče Jovan Gromov5.

Varka u ljubavi nema mesta. Jer Kain, tuđ ljubavi, reče Avelju: „Iziđimo u polje.“6

Oštro nekako i bistrotečno je delo ljubavi, koje svaku vrlinu prevazići može.

Ljubav David lepo ukrašava, rekav: „Kao miro s glave silazi na bradu Aronovu, i kao rosa aermonska, koja slazi na Gore sionske.“7

Uzljubite ljubav, mladići i devojke, za ljubav prikladni, ali pravo i nezazorno, da ne biste kako mladićstvo i devojaštvo povredili, kojim jestatstvo naše božanstvenome prijanja, te da božanstveno uznegoduje. Ne rastužujte, reče apostol, Duha svetoga božjeg, kojim se znamenovaste javno u krštenju.

Bejasmo zajedno i blizu jedan drugome, ili telom ili duhom, no da li gore, da li reke odvojiše nas, David da reče: „Gore gelvujske, da ne siđe na vas ni dažd, ni rosa, jer Saula i Jonatana ne sačuvaste.“8 O bezloblja Davidova, čujte carevi, čujte! Saula li oplakuješ, nađeni?9 Jer nađoh, reče Bog, Davida, čoveka po srcu mojem.

Vetrovi da se sukobe s rekama i da osuše, kao za Mojsija more, kao za Isusa sudije, ćivota radi, Jordan.10

Eda bi se sastali opet, opet da se vidimo, opet ljubavlju da se sjedinimo u tom samom Hristu, Bogu našem, kome slava sa Ocem i sa svetim Duhom u beskrajnje veke. Amin!

Napomene

  1. Ovaj vrlo daroviti srpski srednjovekovni vladar bio je ne samo veliki zaštitnik književnosti i prosvete već se i sam bavio prevođenjem i pisanjem. Od dela koja mu se pripisuju, jedino sigurno njegov jeste ovaj poetski sastav, čija početna slova daju akrostih: slovo ljubve (reč o ljubavi). Ne zna se tačno kome je bila posvećena ova pesma. O tome ima više pretpostavki. Možda je najverovatnija ona po kojoj je despot Stefan ovu poslanicu ljubavi uputio svome bratu Vuku Lazareviću i njegovoj vlasteli kada se godine 1409. izmirio sa njim (vidi: Đ. Sp. Radojičić, Postanak „Slova ljubve“, Tvorci i dela stare srpske književnosti, Cetinje, 1965). Originalni tekst: St. Novaković, Primeri, 1904. Prevod: Milivoje Bašić, Iz stare srpske književnosti, 1931.
  2. Ime rekav, oznaka da se tu može staviti ime osobe kojoj se pesma upućuje.
  3. Pevac, tj. psalmopevac David.
  4. Jestatstvo, priroda.
  5. Jovan Gromov, apostol Jovan Bogoslov, za koga se u jevanđelju kaže da je sin groma. Njegove reči su: „Bog je ljubav“.
  6. Parafraza biblijskog stiha: „Ali kad bijahu u polju, skoči Kajin na Avelja, brata svojega, i ubi ga“ (Prva knjiga Mojsijeva 4, 8).
  7. Citat iz psalma Davidovog (133, 3).
  8. Nešto izmenjen stih iz Druge knjige Samuilove (1, 21).
  9. Saul je u početku voleo Davida, ali ga je docnije iz surevnjivosti gonio. David mu je sve to oprostio.
  10. Aluzija na Mojsijev prelazak preko Crvenog mora, i Isusa Navina reke Jordana.