Cjelomudrija ovog sveta : izbor / Grupa autora ; priredio Zoran Tasevski
Sadržaj
Predgovor
„Cjelomudrija ovoga sveta“. Taj naziv Mika je dao jednoj naročitoj knjizi, koja je ustanovljena njegovom inicijativom, a na čijoj je izradi obligatno učestvovalo pelo društvo „Suz“, kao i mnogobrojni prijatelji društva i po celoj Jugoslaviji. Knjiga je bila sastavljena od mnogobrojnih kartona, na koje su tokom vremena lepljeni razni oglasi i tekstovi, štampani u povremenim listovima i knjigama. Među oglasima je vrlo često bivalo nekih sa tekstom nezgodnim, smešnim, naivnim, prostodušnim stilizacijama, štamparskim greškama, dvosmislenim itd. Na takve oglase obično nije niko obraćao pažnju. Ali ih je Mika uočio, pa ih isecao, a docnije su to činili i svi članovi njegovoga društva. Isečci su raspoređivani na naročite kartone. Na taj je način postala knjiga „Cjelomudrija ovoga sveta“, koja je pri kraju 1940 g. imala 29 svezaka velikog formata. Iz te knjige čitano je po nekoliko kartona prilikom svakog društvenog sastanka u krugu prijatelja. Čitanje oglasa i potrebni komentari bila je moja dužnost. Ta redovna tačka svake večerinke izazivala je neobično vesele momente i bučno raspoloženje. Održavanje te tačke imalo je i jednu pozitivnu stranu, jer se primetilo da je docnije takvih oglasa bivalo sve manje u dnevnim listovima.
Od svih tih svezaka sačuvana je samo jedna, koja se za vreme borbe 1944 g. nije nalazila u Mikinoj kući. Sve ostale koje su se nalazile u njegovoj kući, upropašćene su.
(Anegdote iz života Mihaila Petrovića / Jelenko Mihailović ; priredio Zoran Tasevski)
Posmrtna lista
Moja nigda neprežaljena žena Kristina preminula je 3 ov. mes. u 34 ili 36 godini svoga života i predana je materi zemlji. Hvala materi zemlji koja je Kristinu primila. Hvala i lekaru g. R…u koji je sve i svja činio da spase Kristinu, pa kad je nije spasao hvala mu. Al’ najviše hvala g-đi Milevi, udovi, koja se za sve vreme Kristininog bolovanja nalazila u mojoj kući. Hvala gospođi Milevi udovi, što je negovala moju Kristinu i mene i time mi olakšala jade. A što se koješta priča za mene i g-đu Milevu, udovu, to za sad nije mesto za odgovaranje, al’ dok dam Kristini po godine, biće govora o svemu a dotle
Stan počekaj, od Doboja Mujo,
I mi konja za trku imamo.
Ožalošćeni
Kristifor Gajić, ovd. meštanin
(„Beogradske novine“, 1888)
Dnevne vesti
…Usled nepredviđenoga uzroka, bavljenje Gospodina Ministra u našoj sredini svedeno je na dva sata. Sa toga uzroka u mom pozdravnom govoru izostaće istoriski deo, a iz banketa đuveč sa ovčetinom i guska na podvarku. Zato se poziva građanstvo, koje je pozvato, da se posle ispraćaja ministrovoga vrati natrag u salu, gde će čuti istoriski deo govora, i jesti đuveč i guske na podvarku.
(Požarevački „Građanin“, 1893)
Službena objava
Sud Opštine Grada Skoplja objavljuje građanima, da u opštinskom odboru ima četiri mangup svinje.
Poziva se sopstvenik, da se sa urednim pasošem stočnim javi Sudu radi prijema istih.
Iz Suda opštine Gr. Skoplja br. 2641 od 30 januara 1934 god.
Objave
Moje goveđe papke s belim lukom preporučujem kao najbolje meze.
Tasa Đorđević, škembar
(„Dnevni list“, 1889)
Traži se. Traži se više vrednih, mladih švalja za belo rublje. Prvenstvo imaju one, koje su dobre u košuljama.
Prva Fabrika belog rublja kod „Vredne Ruke“
(„Štampa“, 1903)
Radi znanja
Oplođavam krave, održavam švajcarski soj u sopstvenoj krvi.
Pavle Jakić, priv. ekonom
(„Mali žurnal“, 1897)
Oglasi
Klavir izgubljen je u putu od Slavije do Kalimegdana; ko ga nađe neka ga odnese na Čuburu i preda M…u K… kasapinu, gde će primiti nagradu.
Miša Đorđević
(„Večernje novosti“, 1892)
Štampariji Pere A. Stojanovića potrebne su dve devojčice za savijanje.
(27 avgust 1896; „Večernje novosti“).
Svoju dobro osušenu slaninu preporučujem svakome.
Anton Rezniček, kobasičar
(18 februara 1900)u Kruševcu
(„Večernje novosti“)
Ždrebad na prodaju. Ko hoće da kupi dobru ždrebad punokrvne rase neka dođe u našu kancelariju
(„Mali žurnal“, 1904.)
Radi znanja. Pošto sam se zavadio s moju porodicu, za koju istu sam podigao porodičnu grobnicu na Novome Groblju, i u koju je saranjena samo moja baba Maga, to isključujem moju porodicu iz dalje saranjivanje u istu pomenutu grobnicu i zadržavajući jedno mesto za mene, ostalu komociju izdajem pod kiriju, odnosno jedno veliko mesto i dva mala. Kome treba, upravo ko umre, neka se meni obrati,
Dolepotpisanom
Sreja Mekić, ovd.
(Dnevni list“, 1890)
Moja žena Katarina, nazvana Kaja, ostavila me je pre nekog vremena, slušajući sovjete naših zajedničkih neprijatelja, zavidljivaca kojekakvih, kojima je cjelj bila da pomute našu bračnu sreću i familijaran život. Ovim je sada pozivam rečenu moju suprugu Katarinu t.j. Kaju, da mi se u roku od danas pa za petnaest dana vrati svome zakonitom suprugu da i dalje prakticiramo bračni život i supružanske dužnosti. A u slučaju da mi se u rečenom roku ne vrati, po isteku toga roka biću prinuđen povesti protivu nje bračnu parnicu, i onda do viđenja gospoja Kajo, fantazijo nazvana, u konzistoriji, a pitaćemo se onda i za narednika lepoga Miku nazvatog, a takođe i za tvoju tetku koja da mi se kaže od čega ona živi.
Ponizan:
Jovan Mikić, ukazni poštar
(„Dnevni list“, 1889)
Moja dobra izaprana creva za deblje kobasice i salame, široj publici dobro poznata, imam na prodaju.
Julka, ud. Antona Hrnjačeka, kobasičara
(„Štampa“, 1900)
Mome bračnom mužu Damjanu Blažiću, zemlj. iz Gor. Trešnjevice.
Moj oglas od 3 novembra 1909 godine koji je oštampan u „Srpskim Novinama“ od 4 novembra 1909 god. SNBr. 244 u kome sam bila navela: „da me pastorci zlostavljaju i da sam zbog toga pobegla od tebe i da ti se neću vraćati“, — povlačim i ima se smatrati kao i da ne postoji, jer sam isti oglas učinila po nagovoru od rđavih ljudi, a naročito od Živojina Milićevića iz Vukosavaca koji se za sada nalazi u pritvoru i okovu kod ove sreske vlasti za više njegovih zločinih i prljavih dela, i koji me je bio zaveo da bi upropastio našu kuću.
Ovaj sadanji oglas činim zato što sam se pokajala za moju grešku i vraćam se tebi i našoj kući na produženje bračnog života, a tebe molim da moju grešku oprostiš i predaš zaboravu, a ja ću se truditi da se potpuno pridržavam propisa.
Stanija ž. Damnjana Blažića, iz Gor. Trešnjevice, srez Jasenički, okrug Kragujevački
14 januara 1910 god, srez Jasenič. okr. Kragujevački
Svedoče:
- Pavle Ćirić
- Stevan Blagojević
- Sreten Tomković
(Srpske novine, 48, I 1910).