Poslovanje s Prajzima
28. dek[emra] 1814. godine u 12 sati odemo sa g. Frušićem u Burg, gdi stoji kralj prajski, tražiti priliku da bi kod kralja dobili audijenciju i svojeručno prošenije predali mu, i usmeno moliti ga prostranije o milosti i pomoći k straždujuščim Serbljem. No ađutant kraljev kaže nam da oni o tom znadu i da se o tom govori, no „premda naš car ne može o tom neposredstveno raditi, opet će po mogućstvu svom popečenije imati, i vi ćete što želite moći dokučiti, no vi audijenciju kod našeg kralja prosite preko g. Humbolda, našega jelčije pri dvoru austrijskom, budući da je to delo diplomatičesko, a ja sam militarska persona, njemu to prinadleži, besumnjeno dobićete“. — Taj isti dan u jedan sat po podne s g. Frušićem odnesemo pismo na nemeckom jeziku u № 620, gde prebiva Humbold, i predamo njegovim mlađim, i reknu nam u 4 sata da posle dođemo za odgovor. Mi odemo u rečeno vreme, no opet nam kažu: „Nema sada ništa, no dođite sutra u 8 sati.“
30. dekembra u 10 sati s g. Frušićem odem kod Humbolda i nikakvog odgovora ne dobijemo. No služitelji reknu nam: „Kad izađe kakav odgovor, mi ćemo vam sami u kvartir doneti“, i tako se vratimo. — U isti dan u 12 sati donese Humboldov momak pismeni odgovor da moramo prositi audijenciju preko firšta Hardenberga, polnomošnoga prajskoga ministra u kongresu. U isti dan u 8 sati s g. Frušićem odemo kod Hardenberga, odnesemo pismo koje je, u ime naroda, na njega s pečatima poslano, u kojem molili smo ga da nam audijenciju kod kralja ishodatajstvuje i da se i on po svom uvaženiju kod svoga kralja i kod svojih pročih previsokih sajuznika o primireniju Serbov kod sultana potrudi. To pismo predano mu je na nemeckom jeziku sa 6 murova. Molili smo za odgovor i služitelji reku: „Kad izađe odgovor, mi ćemo sami doneti u vaš kvartir.“
31. dek[embra]. Ne čekajući na njihovo obeštanje; odem u kvartir, pitam ima li kakav odgovor. „Nema, kažu, danas ništa, no dođite kroz tri dana, bude li pređe, mi ćemo sami doneti.“
1. januara 1815. godine čekali smo ovaj dan i ne bi ništa. 2. jan[uara] odem opet u 12 sati u dom gde Hardenberg prebiva, tj. № 1188, pitam ima li štogod od firšta, odgovor: „Nema, nema!“
3. jan[uara] okolo 11 sati otiđem i pitam, no sekretar mi kaže: „Nema, no črez tri dana dođi, biće.“
6. januara u 9 sati odem i portirer kaže: „Nema jošte, no črez tri dana dođi.“
10. jan[uara] oko 10 sati odem s g. Frušićem opet firštu Hardenbergu. Mlađi nam kažu: „Sad spava, no malo posle dođite.“ (Međutim odemo mi lordu anglijskomu). Kad posle dođemo Hardenbergu, kaže nam da opet idemo državnom sovetniku g. Kisteru. — Javimo se i kažemo da nas je poslao g. Hardenberg, i zašto smo došli. Kister kaže: „To sve stoji do Hardenberga, no ja ću sutra k njemu otići i o tom razgovarati se, potom ili će vas on k sebi zvati, ili preko mene čto nibud daće vam se znati. Zato vi prekosutra dođite ovde k meni, ja ću vam što bude kazati.“
13. jan[uara] u 11 sati odem s g. Frušićem k legacionalnom prajskom sovetniku g. Jordanu, po sovetu državnog sovetnika g. Kistera, da se izvestimo šta je g. Hardenberg u prizreniju naše molbe učinio, u slučaju ako je što dosad učinjeno. Obače nismo mogli s njim govoriti, jerbo je bio kod Hardenberga na konferenciji. — Istoga dana u 4 i po sata otišao sam sa g. F[rušićem] državnom sovetniku, da bih se sovetovao s njim kako bih mogao sa Jordanom govoriti i ako je poslovima opterećen, da mu pismeno predamo. No Kistera ne nađe[mo] kod kuće, no bude za sutra u 10. čas opredeljen da dođe, tj. 14. januara. Toga dana predamo na kralja prajskog prošenije preko g. Jordana.
14. januara u 10 sati ujutru ode g. Frušić državnom sovetniku g. Kisteru; on mu kaže da je po obeščaniju svom, nama 10. jan[uara] učinjenom, kod Hardenberga opomenuo u prizreniju dela srpskih deputatov, koje mu je knjaz Hardenberg na predrasuždenije bio vručio, i da je knjaz Hardenberg odgovorio da je isto delo legacjionomj sovetniku g. Jordanu predao, k tomu da je g. Kister sam s Jordanom govorio i razumeo da je molba naša u delu i porjatku, i da će želanije naše ispunjeno biti, i to nesumnjeno! — Međutim, opet mu naručio da ode danas jošte g. Jordanu i sam se o tome jošt bolje uveri. 15. i 16. jan[uara] išao je g. Frušić u kvartir g. Jordanu i nije ga našao kod kuće.
17. jan[uara] ode Frušić i nađe g. Jordana i govorio je s njim da je došao pitati ima li kakav odgovor na predano od srpskih deputata prošenije, na to mu je kazao da dođe prekosutra i dobiće pismeni odgovor.
18. jan[uara] ode i nema1.
Napomene
- Na više mesta nalaze čitaoci znake izostavljanja (…), a iz smisla mogli su gdegde primetiti da nije sve kazano što bi se imalo kazati. Da ne bi ko pomislio da sam ja što menjao, moram ovde izjaviti da nijedna reč nije dodata ili izostavljena, nego je pečatano opako kako se nalazi u rukopisu. Čitav ovaj dnevnik poslovanja svog napisao je moj otac (prota Matija) svojom rukom, i to onda kad je u Beču bio. Na rukopisu istog dnevnika nalazi se na dva mesta dodatak od nekoliko vrsti, rukom pok. Frušića zapisan. (Lj. N. N.)