Pismo 1
Baden-Baden, avgusta 1847. g.
Ko je video Hajdelberg u proleće kad sve ozeleni, kad se brzi Nekar, koji kroz njega teče, izbistri, kad sve okoline i sva ona lepa mesta ožive pesmama ptica, putnika i đaka, i ko poznaje samo malo studentski, veseli, slobodni i bezbrižni život u celoj Germaniji, a osobito u Hajdelbergu; ko je o svemu tome bar štogod čuo i video, taj će tek moći sebi predstaviti kako sam se teško s Hajdelbergom rastao, gde sam ovo leto tako lepo, veselo i s korišću proveo. Ali nadam se da ću ga brzo zaboraviti, jer hiljadama onako lepih i veselih mesta čekaju me. — Na putu sam za Švajcarsku. To samo ime kadro je u čoveku pobuditi vesele i lepe misli. Pisaću ti o Švajcarskoj i o njenim lepim predelima, kroz koje god prođem.
Pošto sam se sa svim mestima koja su mi u Hajdelbergu najmilija bila oprostio, krenuo sam se na železnici na put. — Nigda Hajdelberg nije življi nego kad škole počinju ili kad se svršavaju. Onda je cela varoš uznemirena i u neprestanom poslu. Prate i dočekuju. Više od hiljadu đaka — a to je deseti deo cele varoši — kreće se na put. Računi se plaćaju, stare haljine i nove knjige prodaju se. Špekulanti iz Manhajma i Karlsrua dođu, te jevtino pokupuju ne samo knjige i haljine, nego i drugih različitih stvari koje đaci prodaju pošto-zašto, samo da dođu do novaca. Kad se o raspustu đaci raziđu, onda je varoš mrtva, biblioteke i pivare prazne, kafane puste. Ništa nije lepše videti nego jednog hajdelberškog studenta spremna za putovanje. Na glavi ima malu đačku kapu ili slamni šešir, ima kratak kaput, široke pantalone bez poramica i cigaru u zubima. Prsluk i marama oko vrata: to su mu izlišne stvari. U ruci ima dugački putnički štap, a na leđima đački fini telećak (ranac) u kome je složeno nekoliko košulja, češalj i četka, knjiga za putovanje i druge sitnice. Takvih nekoliko stotina krenulo se ovih dana iz Hajdelberga na sve strane. Pa ako takav mlad čovek ima koju stotinu dukata u džepu, onda za ova dva meseca, dok ferije traju, čitav je svet njegov. Ovakva dva meseca bezbrižnog đačkog života vrede više nego dve godine kućevnog, teretnog i brižnog života.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .