Poglavlje 2: Dragutin uzima za ženu Katelinu (Katarinu) kćer ugarskoga kralja Stevana Petog — Stefan Uroš Prvi obećava sinu Dragutinu presto
Kada je prošlo izvesno vreme, i kada je dorastao ovaj blaženi do mladićkog uzrasta, hteli su njegovi roditelji da se po zakonu oženi, i uzevši kćer od carskoga plemena ugarskoga naroda, zaručiše mu blagočastivu ženu, zvanu gospođu Katelinu. A otac njegov, blagočastivi i hristoljubivi kralj Uroš veliki, obeća mu dati kraljevstvo, i sa velikim obećanjem izreče da neće prekršiti svoga obećanja, no da će ga učiniti kraljem u otačastvu svome, u srpskoj zemlji, i da će mu za života svoga darovati svoj presto. Takođe i svatu svome, kralju ugarskome, obeća se, govoreći mu: „Hoću da daš kćer tvoju za moga sina, jer će u velikoj časti i hvali ići ka carskome prestolu i bescenom biseru. Jer evo ću učiniti da sin moj bude samodržavni kralj svoj srpskoj i pomorskoj zemlji.“
Kada se ovo svršilo, življaše ovaj bogoljubivi mladić sa svojom ženom u dvoru roditelja svojih gledajući ka višnjemu istoku istoka, čekajući neispitane milosti svoga ljubitelja Hrista, koji je podigao rog pravoslavne vere hristoljubivih praroditelja njegovih i roditelja, želeći i sam velikoga prosvećenja Spasa Hrista. Imajući svagda u srcu svome smirenu mudrost, življaše bezlobnim životom, i seti se one reči Vladičine koju reče svojim učenicima: „Ko hoće među vama da bude prvi, neka bude poslednji od sviju.“1 I opet: „Svaki koji se uznosi, poniziće se, i koji se ponižava, uzneće se;“2 jer kaže jedan među premudrima: „Sva dela smernoga javno će izići pred Boga.“3 I ovaj mladić, poslušavši dobru reč, vapijaše: „Prionu duša moja uza te, i mene uze desnica tvoja. I ti si onaj koji mi spremaš nasledstvo moje. Na tebi se utvrdih od utrobe, iz utrobe matere moje4, znam, Vladiko, da se svaki koji se uzda u tebe, neće posramiti nikada. I neka bude sa mnom grešnim slugom tvojim po tvojoj volji.“ I tako se pokoravaše svojim roditeljima u svemu, osećajući nelicemernu ljubav prema svima, i utvrđujući u sebi zapovesti spisa reči božjih. I živeo je u pobožnosti i čistoti u domu očevu sa nešto malo ljudi svojih, gledajući ka milostivome Bogu sviju, i čekajući da primi ono što mu je njegov roditelj obećao.
Napomene
- Jevanđelje po Marku (9, 35).
- Jevanđelje po Luci (14, 11).
- Priče Solomonove (16, 2).
- Psalam (63, 8; 16, 5; 22, 10).