Poglavlje 7: Iznošenje tela kraljice Jelene iz zemlje i postavljanje u kivot u crkvi, pred ikonom Spasitelja
Posle ovoga, kada je prošlo tri godine posle prestavljenja ove blažene gospođe Jelene, milostivi Gospod Bog javlja svoju brzu blagodat, koju sam zavešta izbranima svojima. Nekim priviđenjem u snu javi se jednome od izabranih monaha, govoreći: „Pošto od sada nemam volju da živim u zemnom blatu, zapoveda Bog da se moje telo uzme iz nedara zemlje i da ležim pred licem vašega bogoljublja.“ Čuvši ovu vest od starca, iguman i sva bratija koja su u domu presvete Bogorodice, i kao prenuvši se od sna i obuzeti strahom velikoga užasa, i odmah u taj čas poslaše vesnike ka sveosvećenom episkopu raškom kir-Pavlu, sve po redu javivši mu pismeno o javljanju Blažene, govoreći mu: „Gospodine naš i oče (vladiko sveti), brzo požurivši se dođi k nama, da videvši toliku blagodat božiju koja se zbiva sa gospođom našom, i mi grešni obradujemo se dušom i srcem, prinoseći hvalu preproslavljenome.“ A kada je sveosvećeni kir Pavle čuo ovu vest, ispuni se neiskazanom radošću, i u taj čas ustavši pođe ka grobu Blažene. Za vreme svoga života blažena Jelena ga imađaše mesto svoga telesnoga oca, skoro kazati kao gospodina i učitelja, i njemu za života svoga beše zaveštala o takvom znamenju njezina tela.
I kada je on došao u manastir presvete Bogorodice i tu učini svenoćna pjenija i velika slavoslovlja, i ujutro opet takođe sve po redu, i posle ovoga učinivši molitvu nad grobom Blažene, pošto je bio sabran ceo sabor bogoljubivoga njezina otačastva, i tako otvorivši raku, gde beše pogrebeno njezino sveto telo u zemlji, i nađoše ga gde leži kao u rosi umašteno svetim mirom, celo nepropadljivo božjom zapovešću ničim povređeno. I kao jednim ustima zavapiše hvalu Svedržitelju Bogu. I tako izvadivši njezino telo sa psalmima i pesmama, pojući nadgrobne pesme, zapovediše da se načini izabran kovčeg, i obavivši telo Blažene sa dobromirisnim mirisima, i u njega položiše je, gde leži i do današnjeg dana izvan oltarskih dveri, pred ikonom Vladike sviju Hrista, koji je proslavio uspomenu njezinu na beskonačne vekove, udivljujući umove svima koji gledaju, da je ona udostojena od Gospoda tolike blagodati.
Svrši se bogougodno žitije u Gospodu blažene i hristoljubive Jelene, i bi prestavljenje njezino meseca februara u osmi dan. Takvi su bili podvizi i stradanja i trpljenja ove Blažene, i tako primi (nagradu) za svoje bogougodne trudove, kao što čuste i videste. Da, dobro je, ljubimci, da i mi po sili revnujemo ovome, da se i mi udostojimo večnih dobara Hristom Gospodom Bogom našim, kome pripada svaka slava i čast i klanjanje, zajedno sa večnim njegovim Ocem i presvetim dobrim i životvornim njegovim Duhom, sada i uvek, i na vekove vekova, amin.