Poglavlje 2: Jelena podiže manastir Gradac na Ibru, hram Blagoveštenje
Kada je posle ovoga prošlo neko vreme, pade bogougodna misao na srce ove blažene gospođe Jelene, i setivši se govorila je: „Evo vidim svojim očima božastvene crkve i svete manastire, što podigoše hristoljubivi muževi (carevi) od osnova radi slavoslova božjega, a sebi na večan spomen. Zato treba i ja da se brinem, da i ja uz pomoć božju podignem hram u ime presvete Bogomatere, ne bi li mi ona bila molitvena zastupnica u dan sudnji.“ I tako stavši na molitvu, poče se moliti sa toplim suzama govoreći: „O presveta moja vladičice Gospođo Djevo Bogorodice, pogledaj na smirenost moju i obaspi milosrđem moju nemoć. Jer evo usuđujem se jadna na toplo tvoje zastupstvo, uzdajući se na neiskazanu milost tvoju, i molim se: daruj mi sa smelošću i ljubavlju vere čista srca, da u Gospodu počnem i svršim hram u ime tvoje sveto, u kome će se proslavljati ime sina tvoga i Boga moga, i tvoje, moja Gospođo, zajedno.“
I tako poče zidati predivnu crkvu u ime presvete Bogorodice, praznik Blagoveštenja, na mestu zvanom Gradac. Sama podvizavajući se, ne imajući pokoja ni danju ni noću, kako bi samo sa uspehom mogla svršiti takvo delo, koje je počela, govoraše: „Strpljivo čekam da primim večnu utehu, imajući tebe opevanu kao tvrdo i sigurno sidro. Jer ti znaš svu moju želju, i ljubav srca moga od tebe se ne sakri. Jer ako ti nećeš da se ovo svrši, mi se svi uzalud trudimo zidajući, kao što reče apostol: Nismo kadri ništa smisliti sami, no pomoć naša je od Boga.“ Zapovedila je da se sakupe svi narodi njezine države, i kada je to učinila, izabrala je od njih najbolje umetnike, hoteći da podignu predivno uzdizanje toga hrama, mnogo i nebrojeno zlato neštedice dajući svima radnicima, da niko od njih ne bude uvređen nasiljem, ili da ko u nečem negoduje, no svima dosta preizobilno davaše, kao mudri i razumni strojitelj. Ova blažena gospođa Jelena davaše im hranu u zgodno vreme, umirući srdačnom ljubavlju, i kajanjem umilivši se, jer blagodat božja beše ona, koja je govorila njezinim ustima. Jer prorok reče: „Pozvaše pravedni i Gospod ih usliša.“1 A apostol kaže: „I nastaniću se u njih, i biću im Bog, a oni će mi biti sinovi i kćeri.“2
Ova Blažena, setivši se i opomenuvši se svojih dela, suze gorke kapljući iz njenih očiju nedra njezina ispunjavahu, i uzdahnuvši govoraše: „Oh osuda savesti moje i očajanje grehova mojih veoma smućuju dušu moju, a nemam nikakve nade na spasenje. Jer u gresima upropastih dušu svoju i u nečistoti bezakonja udavih svoj um i u dubini gliba ogreze telo moje, i nema mi uzdizanja. No slušam spise svetih knjiga, kako nas obraćaju na pokajanje i govore: Svaki koji pada u očajanje, reče, veoma biva rob sotoni. Jer jače je tvoje čovekoljublje od množine bezakonja ljudskih. Božastveni Pavle kaže: gde se umnoži greh, preizobiluje blagodat3. No šta da činim ja grešna, puna stida? Jer pokri sramota lice moje i tesno mi je odasvud. Jaoj meni, odakle ću početi oplakivati svoja ljuta bezakonja, koja se ne mogu lako ispovediti? Zbog čega prvo da zaplačem? Zbog čega da zastenjem i zbog čega da zaridam? Zbog množine grehova ili zbog odlučenja od Boga? Pomisli dušo, šta će te sresti posle izlaska tvoga od tela! Evo ti se spremaju razne muke, anđeli ljuti i nemilostivi hoće da te uhvate. Požuri sada i uzazovi ka Gospodu Bogu govoreći: Ja sam zemlja i pepeo4, crv, a ne čovek. Molim te dobroga, ne prezri mene, no pazi na moju pomoć, Gospode Bože spasenja moga5, daruj mi vreme obraćenja, koji daješ milost onome koji te moli.“
I umnim očima gledajući koliko Duh sveti pomagaše da se ovaj hram brzo svrši, gospođa ova moja podvizavaše se veseljem duše, brinući se o ovom svetom hramu, ako bi ga mogla brzo svršiti u svome životu. I kada gledaše kako se dižu stene toga sv. hrama, u veselju srca krasovaše se, govoreći: „Utvrđenje onih koji se u tebe uzdaju, Gospode, utvrđuj ovu crkvu tvoju. A i ti, Gospođo Bogorodice, zaručnice moga života, ovaj hram, posvećen tvome svetome imenu, sjedini ga ka svetim sabornim i apostolskim crkvama. A onima koji će biti u njemu, podaj dobru veru i čistotu i celomudrenu misao, zaustavljajući ljute nevolje koje idu protiv njih i odluke (savete) protivnih što se uzdižu na ovaj sveti hram tvoj, sruši takve moćnom snagom sile tvoje, a mir i tišinu daruj stadu tvome, čuvajući i utvrđujući blagoverne kraljeve srpske zemlje, jer i oni svu svoju nadu na tebe položiše. I vojnike njihove sačuvaj pod zakriljem krila tvojih. Silu inoplemenih naroda, koji se hvale protiv države njihova otačastva, u ljubavi imajući smelost ka svome Sinu i imajući ga svagda poslušljiva za materinske tvoje molitve, takovima učini da se vrate smireni i posramljeni. Narod njihove države sačuvaj nepovređen, puneći kleti njihove svakim dobrim plodom i urazumljujući ih da im služe nelicemernom pravdom. Tako da se svima zajedno slavi Hristos Bog naš i presveto tvoje ime, sada i na beskonačne vekove, amin.“
A kada je pomoću božjom svršen ovaj hram Presvete, kao što se kakav dobar vojnik, koji se proslavi u pobedi i ugodno posluži caru, raduje primivši mnoge i dragocene darove iz njegove ruke, tako se i ova hristoljubiva veseljaše svršivši ovako delo, i govoraše: „Slava Bogu koji me je udostojio da svršim ovako delo.“ I sa zborovima sveštenih jereja koji su se pomolili za utvrđenje crkve, i pošto je bilo svenoćno stojanje (bdenije) i veliko slavoslovlje, sve podobne božastvene pesme na pohvalu presvete Bogorodice prazniku Blagoveštenja njezina, tako i ujutro svetlo praznovavši i svršivši svetu liturgiju, osvetiše crkvu, utvrdivši je molitvama na večno i nepokolebljivo prebivanje, duhovno i telesno utešivši sve one koji su došli na ovo praznovanje, a razdade toga dana i mnoge darove i milostinje. Utvrdivši crkveni ustav, sakupivši izabrane monahe, zapovedi im da tu prebivaju, ustanovivši im zakonsko izdržavanje, koje drže nepromenjeno i do sada, takođe i celom crkvenom kliru, kao što u taj dan ustanovi Blažena, a i najčasniji igumani koji upravljaju njezinim domom, tako čine bojeći se Boga i zapovesti božje. I sama još za života svoga ispuni ovaj dom presvete Bogorodice svakim izobiljem, naime božastvenim knjigama i sveštenim sasudima zlatnim i srebrnim, ukrašenim dragocenim kamenjem i drugim lepotama. Ikone okovane velelepnim zlatom i posute odličnim biserom i dragim kamenjem, i pune moštiju svetih, zlatotkane zavese, i druge crkvene potrebe darova, da se ne može iskazati. Ukratko rečeno: sav život svoj i neiskazano bogatstvo slave svoga zemaljskog carstva tu darova. Prihode i sela mnoga izabrana priloži tom svetom mestu, utvrdivši hrisovulje sa svojim potpisom, u kojima su nabrojani svi njezini prilozi i sve što je na potrebu hramu Presvete, sve dade govoreći: „Ti sama, o presveta moja Vladičice, ispuni ovaj tvoj sveti dom svakim izobiljem.“ Tu postavi vlasti i načelnike đakone, koji će upravljati bogatim imanjem i riznicama manastirskim, i njih bogorazumnim rečima i tihim poukama poučavaše, govoreći:
„Braćo i oci i čeda vazljubljena, priđite i poslušajte mene grešnu i strahu gospodnju naučiću vas6. Treba prvo da se Boga bojite i njemu da ugodno činite, odbacujući daleko od sebe lukava i mrska dela. Jer Bogootac prorok David reče: Ne revnuj onima koji čine zlo, ne zavidi onima koji čine bezakonje7. Isti, obličavajući takve, reče: Zadržaše gordost, i odenuše se nepravdom i svojom nečistotom, i zato skončaše i pogiboše zbog svoga bezakonja. I moljaše Gospoda za njihovu pogibao, govoreći: Podigni ruke tvoje na gordost njihovu do kraja, da se postide i posrame i poginu, jer bez pravde bezakonovaše. I kao što se Gospod gordima protivi, tako smirenima daje blagodat8. A vi, čeda moja vazljubljena, setite se da ste zemlja i pepeo, zato ne budite gordi i veličavi, jer svete knjige svedoče govoreći: Nije stvorena čovekom gordost. Prorok Isaija kaže: Ne daj veličanja duši tvojoj, i nećeš videti strašno priviđenje, jer duša ohologa ostavljena je od Boga i pada u ruke neprijatelja svojih. Vama govorim o ovom: sve bogatstvo ovoga doma Presvete, što upravljaju vaše ruke, treba da neštedice dajete od ovoga u ruke ništih, jer reče: Onaj koji čini milostinju ništemu, Bogu pozajmljuje9. Ono što se takvima daje i jednom od takvih, Bog, bogat u milosti, vratiće stostruko opet na svoje mesto. Neka ne bude da se vi nesito jelom hranite ili opijate, a ništi i strani i malomoćni da gladuju, da mesto smrti od ljute gladi skončavaju. Setite se onih Izrailjćana, na koje dođe gnev i pogibao, jer reče: Sedoše ljudi jesti i piti, i stadoše igrati, i u tom razgneviše Boga, i padoše jednoga dana dvadeset i tri tisuće10. Da, i vi se ubojte takve osude i budni molite se da ne padnete u napast11 ne otežavajući se teškim snom, jer reče: Ne zaspi, da budeš porugan, izgubivši vreme dobre nade, kao i Sampson sedmoropletene pletenice kose glave svoje. Pokoravajte se učenju božastvenih knjiga i poukama, i sa radošću ispunjujte zakonske ustave crkvenog predanja, da stečete savršenu nagradu. I ustavljajte jezik vaš od kletve, ustavljajte i usne vaše od prevare. Jer reče: Potrebiće Gospod sve usne varljive i jezik velerečiv12. Zato ne zaboravljajte pouka reči mojih, da vam dobro bude. A mir božji, koji prevazilazi svaki čovečji um, neka vas utvrdi u ljubavi božjoj, da jednim ustima i jednim srcem slavite presvetu Trojicu, Oca i Sina i svetoga Duha.“
I ove reči Blažene, usrdno primiše deca njezina rođena Duhom svetim, vaspitana u dobroj veri poukom ove hristoljubive.
Ova gospođa moja, blažena Jelena, provođaše svoj život na zemlji celomudreno i pobožno, i ovo su njezini trudovi i podvizi i bogougodna dela. Ako koga treba imenovati, čiji život prevaziđe čovečje umove, to je dostojno (imenovati) tebe, o najblaženija! Trudove tvoje i bodra podvizanja rasplodila si na stotinu i bila si od Gospoda darovani svetilnik preslavnom otačastvu svome, srpskoj zemlji, sijajući mnogosvetlim čudima kao sunčanim zrakama. No koje hvale i blagodarenja možemo ti prineti od slaboga smisla našega? Jer ti si, Blažena, anđelskim hvalama proslavljena. Od kojih li cvetova lepo ukrašenih i mirisnih, sastavivši venac, da venčamo svečasnu glavu tvoju, koju je uvezala desnica Vladičnja neuvelim vencem rajske lepote? Koje li darove da ti prinesemo mi ubogi? Jer ti primivši dar svetoga Duha, srušila si napadaj lukavoga i sačuvala si tvoje telo nepovređeno. Ti Blažena obukavši se u haljinu izatkanu sa visina, koju ću nazvati tihost i nezlobivost srca tvoga, i imaš svagda blagodat od Gospoda i naslađivaš se njome na beskonačne vekove. A šta da pokušam ja grešni i skudoumni, koji se trudim da pojedince ispovedim neispovedima bogougodna dela ove blažene velikoimenite gospođe? No ti, Vladiko sviju Gospode, koji si poslao presvetoga svoga Duha koji krepi ovu tvoju rabu, njegovom trisijateljnom blagodaću prosveti moj um, ujasni mi i jezik, da mogu samisaono i razumno okončati žitije i podvige ove blažene moje gospođe.
Napomene
- Psalam (34, 17).
- Druga poslanica Korinćanima (6, 16).
- Poslanica Rimljanima (5, 20).
- Prva knjiga Mojsijeva (18, 27).
- Sve po Psalmima (22, 7; 71, 12 i 88, 1).
- Psalam (34, 11).
- Psalam (37, 1).
- Priče Solomonove (3, 34).
- Priče Solomonove (19, 17).
- Prva poslanica Korinćanima (10, 7).
- Jevanđelje po Mateju (26, 41).
- Psalam (12, 3).