Poglavlje 7
Raznolikost Glišićevih motiva i zapažanja ne bi bila potpuna ako se ne bi pomenule i njegove idilične priče. Posmatrač društvenih pojava i individualnih ljudskih osobina, on nije bio i slikar porodičnog života. Stoga u njegovim pripovetkama naročito malo ima ženskih likova. Kad mu je 1880. g. A. Nikolić to prijateljski zamerio, on se ženama odužio likom udovice Smilje u Brata-Mati i dvema idiličnim pripovetkama — Prva brazda i Tetka Desa.
Satiričar i humorist u ostalim delima, Glišić je u ove dve pričice uneo jednu optimističku vedrinu, razdraganu nasmejanost, blagost i toplinu svoje duše. Posle tolikog niza prljavih ljudskih karaktera, podvaladžija, varalica, pljačkaša, neradnika i jadnika koji strahuju ili stradaju od nečistih duhova, što dušu ubija i zvanje čoveka unižava, s junakinjama ovih pričica Glišić je uveo u svoje delo dve svetle ličnosti, dva čista, čestita ljudska stvorenja oplemenjena bolom zbog nesrećnih gubitaka u životu, dve žene koje su nalazile svoj duševni mir, zadovoljstvo i sreću u žrtvovanju i radu za druge — za svoju siročad (Prva brazda) ili tuđu siromašnu decu (Tetka Desa).