Uvod
Dobro je, vazljubljeni hristoljubimci, od Boga počevši i u Boga svršiti, jer reče: „Bez njega ne svršava se ni reč ni delo.“ A prorok i bogootac: „Objaviću ime tvoje braći mojoj, posred crkve opevaću te.“1 I opet: „Ne zatajih milosti tvoje, ni istine tvoje od sabora mnoga.“2 I opet: „Kao što jelen žedni na izvore vode tako i duša moja ožedne ka Bogu krepkomu i živomu.“3 Jer ovaj Bog, spas naš Isus Hristos, zbog mnogoga svoga milosrđa, darova nam početak da dobro činimo ono što je pravedno, a od tih pravednih dela i ja nedostojni počevši progovorih k vama, draga moja braćo, ocevi i čeda vazljubljena. U prošlom vremenu nešto malo rekosmo o životu hristoljubivoga našeg gospodina i hranitelja, čiji praznik godišnjega poštovanja minu, ali njegova dobra i bogougodna dela su svagda u nama. Zato bi bila potreba da ja, nedostojni, još nešto malo progovorim vašem hristoljublju. No, ne zazrite mi ako i grubo (progovorim), a vi sa ljubavlju primite u Gospodu, kao što i do sada primaste. Jer molitvama vašim, ovo je delo i osnovano vašom verom. Rečeno je: „Sve, što god uzmolite verujući, dobićete.“4 Ovo što je napred pisano i posle ovoga, ne sastavismo spletom govorničkih reči, no pomolivši se za višnju premudrost, od koje je svako davanje dobro i svaki dar savršen5, i za ovo prizivam u pomoć Boga da se vašim molitvama utvrdi nepokolebimo moj um. Ovo rekoh sada i počeh.
Napomene
- Psalam (22, 22).
- Psalam (40, 10).
- Psalam (42, 1—2).
- Jevanđelje po Mateju (21, 22).
- Poslanica apostola Jakova (1, 17).