Poglavlje 1: Milutin, oduzevši vid sinu Stefanu Dečanskom, šalje ga sa decom u Carigrad, gde ih pomaže car Andronik
Kada je ovaj blagočastivi kralj Uroš oslepio svoga sina vazljubljenoga Stefana, zbog takve njegove krivice koju ukazasmo u napred pisanom žitiju ovoga hristoljubivoga, i dade ga u slavni grad Konstantinov, sa dva njegova sina, Dušanom i Dušicom. I kada je bio priveden tamo ka blagovernomu caru kir-Androniku, zapovedi da ga čuvaju; i davši mu jednu carsku palatu na prebivanje, reče da mu daju sve što mu je na potrebu. I pošto je tu prebivao mnogo sa nešto malo slugu svojih, udaljen od časti i slave carske, koju je pre imao, i od ljubavi svoga roditelja, i nečuvan od bivših mu svojih, no da kažem kao da je sa mrtvima uračunan, i on sam voleo je da ima smrt nego takav život. No, ovaj hristoljubivi muž, lišen tolike slave, ne samo toga no i svetlosti svoj ih očiju, ne zastenja niti pohuli, no, sve trpeći, blagodaraše Boga za sve što mu se dogodilo, znajući da se njime dogodilo, i reči proroka javljajući govoraše: „Trpeći pretrpeh Gospoda, i poslušaće me.“ Jer Isaija kaže: „Utešite malodušne i koji nemaju snage mišlju.“1 Reče: „Od žalosti venci se pletu, i u nemoći sila se savršava.“2 Smotrimo, vazljubljeni, reči ovoga bogoljubivoga muža, jer sam sebi govoreći misao, govoraše: „O bezumni, toliko zlo i pakosti učinivši onome koji ge je rodio, i hoćeš li milosti, želiš li čovekoljublja.“ A blagoverni taj car vaseljenski, kir Andronik, kao što je po istini nazvan car milosti, ne prezre ni ovoga mladića, no videći ga u iskušenju i napasti, nakloni se na milosrđe njegovo, i ne dodade mu bol na bol, videći da mu je dovoljno njegovo zlo, i čineći milostinju hranio ga je, sve korisno čineći mu, jer koji čini milostinju i posećuje one koji su u napasti, posećuje onoga koji je osiromašio radi nas, Boga Slova. Božastveni Pavle reče: „Setite se svezanih uznika i ozlobljenih, kao sami u telu stradajući.“3 Jer kaže: „Dobre usne uzveseliće žalosno srce, a iz usta pravednoga kaplje premudrost.“4
Napomene
- Prva poslanica Solunjanina (5, 14).
- Druga poslanica Korinćanima (12, 9).
- Poslanica Jevrejima (13, 3).
- Prema pričama Solomonovim (10, 31—32).