Poglavlje 7
Kad bi pred Petrovdan, dođe revizor da obiđe školu.
Učitelj odmah naredi da se zakolje koje pile i da se spremi ručak revizoru.
Sluga okreće pile na ražnju na ognjištu, a učitelj s revizorom, kmetom, popom Vujicom i još dvojicom seljaka na ispitu.
Revizor pita đake:
„Kaži ti, mali, ko je bio prvi čovek na svetu?“ upita jednog, pa zaviri u isti mah u kujnu: „Premaži malo slaninom da ne pregori!“ veli sluzi. Đače odgovori. Revizor zadovoljan upita drugog: „U kojoj je časti sveta ovo vaše selo?“ pa odmah izviri u kujnu: „Nek se samo dobro istišti!“ Đače odgovori i to. Revizor pita dalje drugog: „Koga mi moramo poštovati?“ pa opet u kujnu: „Pazi da svud porumeni kožica!“ Đače odgovori i to…
Ispit se svrši, razdaše se i knjige.
Zove pop revizora na ručak. Revizor pogleda u pile već pečeno, pa reče da je obećao učitelju da tu ruča.
Pop opet malo pozelene.
Za ručkom ispriča revizor učitelju kako je bio uzgred kod popa Vujice i kako se pop na nj žalio i molio da ga ukloni odatle, jer deca ništa ne napreduju, a osem toga — još se zavađa s ljudma.
Učitelju se okrete ona škola od čuda! A to li je! Sad već zna sve!…
— Ali ništa, — veli revizor smešeći se i odvajajući jedan masan batak u svoj tanjir — ja sam se uverio da nije tako. Vidim sve ti je u redu, deca ti dobro odgovaraju…
Revizor ode i ostavi učitelju vrlo dobru ocenu, što je on doista i zaslužio, jer se svojski zauzimao oko dece.
Ne može učitelj da trpi nego jedva čeka popa — da mu sve iskreše. Onako ljut jednako hoda ispred škole. Deca se šćućurila u školi, pa ćute i šapuću. „Jaoj, kako nam se gospodin nešto naljutio!“
Eto ti popa Vujice. Učitelj ne može da ga dočeka nego iziđe čak u avliju preda nj, pa poče:
— Zar baš tako, popo? Hvala ti!
— A šta to, na priliku? — upita pop, tokorse iznenađen.
— Lepo, bogami! — nastavi učitelj još polako, onako prekorevajući. — Krasno! Ići te me opadati i govoriti što nije istina… Baš ti dolikuje!
— Ko govorio?…
— Ti isti! — viknu učitelj Grujica sasvim uskipeo i sve mu iskresa što je god rekao.
Bome, sad i pop planu, pa sve dršće od ljutine. Puče psovka i vika po avliji da se čulo čak na po sela… Puče zapeto stanje! Ode pop kao pomaman kući, a svaki čas tek se obrne, pa preti…