Poglavlje 11: Spaljivanje moštiju sv. Save
I iduće godine 7103, kada se dogodi objavljenje Svetome, i tada je bio veliki rat na budimskoj strani, mislim Janok, i te godine sažegoše prekrasne i čudotvorne mošti svetoga Save srpskoga1. Neki beg po đavolskom naučenju, koji od iskoni mrzi dobro, i dođe ka serdaru Sinan-paši2, Arbanas beše tu došao da zimuje u Beogradu, i bunu podiže i laže i govori: „Veruju Turci svetome Savi i krste se.“ I posla serdar ulake, i dođoše iznenada u manastir Mileševu, a niko nije za ovo znao, i uzeše svetu raku sa moštima i odnesoše u Beograd čudotvorne i prekrasne mošti, i sažegoše ih, oh meni grešnome, na polju Vračarevu meseca aprila 27. dan Svetoga Simeona, srodnika gospodnja i sveštenomučenika. Tada je bilo neko znamenje, bura vetra i gradno kamenje, tako da su se čudili mnogi, i jedva su pobegli u svoje domove. Postade svetitelj i prepodoban, i još u životu željaše da primi mučenički život i ne liši ga Gospod, i vencem mučeničkim uveza se. I potom biše veliki ratovi i neredi i do danas.
Napomene
- Spaljivanje moštiju sv. Save bilo je 1594. (ili 1595). — 25. aprila u Beogradu.