Kraj
Pošto je prošlo neko vreme, meni smernom i mnogo grešnom, kao što i rekoh napred, javi mi se jednom (Uroš) u snu, i izložih mu troparak i kondak. Opet od ljubavi i usrđa dolažah da se poklonim, i opet mi se javi govoreći: „Zašto me zaboravu predadoste.“ I divih se mnogo časova šta da činim o ovom ja neveža, u nedoumici sam odakle ću početi. Opet po božjem izvoljenju, koliko mi Gospod razum dade, prisilih se i sa dvorskima počeh (pisati) prvo stihire maloga večernja sa čitanjem iz proroka i drugo po redu; kanon smešan, prvi Bogorodici potom proroku, zatim i Svetome, sve po redu kako treba da bude slavoslovlje, i sastavismo službu bdenija, kao što ćeš videti. Ja grešni ne znam hoće li biti ugodno proroku i Svetome. Sam gospod zna. A molim vas i ubeđujem, oci i bratijo i čeda, ako što bude pogrešno, bilo u kojoj stihiri, ili u kojem redu ili u kojoj reči, ispravljajte, a ne kunite Gospoda radi. Jer ne pisa Duh sveti ni muž sveti, no ruka grešna i duh malaksao, u poslednja vremena, nevoljna i nasilna od bezbožnika. Sam Gospod zna da samo od usrđa i ljubavi ovo napisah vašoj ljubavi, da blagodat božja bude sa svima vama i budemo mi jedno stado i jedan pastir1, i jer njemu pripada slava, čast i poklonjenje, Ocu i Sinu i svetome Duhu, i sada i uvek i na vekove vekova, amin.
Napomene
- Jevanđelje po Jovanu (10, 16).