Poglavlje 1: Uroš se javlja u snu patrijarhu Pajsiju. Spremanje Pajsijevo za pisanje Uroševa žitija i izvori ovoga žitija
I kao nekad javi mi se u san (Uroš), i jedanput i drugi put: „Zašto me — reče — predadoste zaboravu.“ Sam Gospod zna da nije laž i mnogi mi ne veruje. A na ovo sam se usudio ne radi nekoje pohvale. Ovo, dakle, pomišljah kao da ne bude ovo od demona, lenjah se zbog reči, bojah se zapovesti, i smišljah kako se ja, grešni i nepotrebni, smem usuditi ovo, jer ne znađah kakav je bio njegov život. Opet sam smišljao i usredstvovah od srca i duše, i potraživši sa svakom usrdnošću i podvigom, i jedno nađoh u srpskom letopisu, a drugo u rodoslovu, i u hrisovulji pećkoj, što je i do danas u pećkoj crkvi, a drugo čuvši od svetopočivših arhiepiskopa koji su bili pre nas, pošto sam bio veoma ljubitelj ovoga, i imao sam želju da ovo razumem i saznam: otkuda iznikoše Srbi i po čemu. I ovo umetnuh ovde na saznanje svakome koji želi. Priležno potraživši reći će se istinito, da ću nekada podneti dvostruki podsmeh (prigovor): neznanja i ujedno strašnog nerazumevanja. A oprostiće (mi) se sagrešenje neznanja, samo ako ne proističe od lenosti, koja ima gordost razuma, a što je sa neznanjem ljuto i mrsko i nedostojno svakoga oproštaja. Kao što rekoh, ne rekoh ništa moje, no od bogoduhnovenih proroka i bogonaučenih ribara1 i bogonosnih pastira i učitelja, sa Bogom izložih, koliko je moguće, njegovom blagodaću i pospešenjem svemoćne Carice2 i svete srpske gospode i učitelja naših. Ali niko ne treba da taji slovo božje, radi svoje lenosti, niti da skriva božje istine. Tako i apostol ka Korinćanima piše: „Ja primih od Gospoda, što i vama predadoh3.“
Napomene
- Od bogonaučenih ribara, od Hristovih apostola.
- Bogorodice.
- Prva poslanica Korinćanima (11, 23).