Poglavlje 6: Vukašin daje ubiti cara Uroša i sahranjuje ga u manastir Uspenja Bogorodice
I prođe nekoliko godina, a Vukašin rasvirepivši se, jaoj nepravedna suda, i uputi đavo, koji od iskoni mrzi dobro, Vukašina ratoborca, te on uputi svoje sluge na ubistvo (Uroševo) Posle nekoliko dana iziđoše (Vukašin i Uroš) u lov kao što su običaj imali, i tamo (Uroš) primi kraj života, ubiše ga potpuno nevina1. Jaoj nepravde, jaoj zavisti, o nesitosti Vukašinove! Koja se ruka mogla dići, kako se ne osuši? Kako li zemlja satrpe, kako i sunce ne pomrači? Kako li i vazduh mogade otrpeti? Kojim srcem kojom mišlju, kojom savešću? Svakako beše pomračen umom, ostavljen od pameti, beše oslepio duševnim očima, kao nekada dželat kada poseče božastvenoga Preteču Jovana, tako se i ovima pomrači um. I ubiše pravednoga, potpuno nevina, tamo negde niže Nerodimnje2, mesto zvano Sudimnja. I kada je došlo duboko veče, odnesoše ga u manastir zvani novi hram Uspenje presvete Bogorodice, u potkrilju grada Petriča više Nerodimnje. Pre se zvala Porodim, a posle je nazvana Nerodim od Stefana Uroša Trećeg, koji je u Dečanima, koji je ded ovoga blaženoga Uroša mladoga. Pošto oblaganja i zamke činjahu previsokom caru Stefanu protiv roditelja njegova, Uroša Trećeg, i mnogo zla podnese od sina svojega, vezanje uzama i tamnice i zlostradanja, kao što piše i u njegovu životopisu. Pošto jestan ovoga bio kadgod u gradu Petriču, a kadgod u Zvečanu, tamo primi i kraj života, kojim sudbama je ovo bilo, sam Gospod zna. A previsoki car Stefan kadgod je (živeo) u gradu Skoplju, a kadgod u Prizrenu a mnogo puta i u grčkoj zemlji Serezu.
Da se vratimo na pređašnje. A pri tom manastiru je reka koja silazi sa gore, selo zvani Šarinik, i tu donesoše telo mladoga cara Uroša, kao što i rekosmo napred, a niko nije o ovom znao, samo oni zločinci i nastojatelj obitelji (manastira) sa klisijarhom. I položiše ga u grobnicu u unutrašnjosti crkve, gde se vrše božastvene (službe), koja je još od praroditelja načinjena. I pokriše je kamenom pločom i opelo noću svršiše, a niko nije za ovo znao, samo Vukašin i oni zločinci. O Vukašine, kada te ispuni satana i nauči te ubistvu, kao nekada Judu na Gospoda svoga i učitelja, ko te nauči da odneseš telo pravednoga unutra u crkvu? Svakako božjim samotrenjem.
Posle malo vremena postade poznato, kao nekada Kajin koji je ubio Avelja i kada je Gospod pitao: „Gde je brat tvoj.“ — a on odričući se da ne zna, i Gospod (reče): „Krv brata tvoga vapije ka meni3.“ Tako se i ovo nije moglo sakriti i uskoro postade poznato.
Napomene
- Vukašin nije mogao ubiti Uroša pošto je poginuo pre njega.
- Nerodimnje, župa i srednjovekovni grad na Kosovu, bila je duže vremena prestonica Nemanjića.
- Prva knjiga Mojsijeva (4, 10).