Poglavlje 10: Sv. Sava uređuje Hilandar. Poziv od braće da prenese mošti sv. Simeona u Srbiju. Izvršenje prenosa
A kad ovaj blaženi otac naš pređe u večni pokoj, ostaviv meni grešnom zavetom manastir u nekom malom sastavu, i u njemu mi ostavi nekog prečasnog muža, po imenu Metodija, i mene sampetnaestoga1. I obuze me velika tuga i bojazan, jedno od pustinje, a drugo od straha od bezbožnih razbojnikâ. Ali je ljubav Bogomatere i nastavnice naše htela, i svetim molitvama gospodina Simeona, da se taj hram od neznatnoga i malog pretvori u veličanstvenu pojavu. I sakupih posle maloga vremena bratstva devedeset monaha, i za sve se postarah šta je za potrebu manastirsku.
I kad provedoh tu osam godinâ, nastadoše mnogi meteži na toj strani, jer dođoše Latini i zauzeše Carigrad2, pređašnju grčku zemlju, pa i do danas ostadoše, i uđoše i tu, u sveto mesto. I kad je veliki metež bio, i kad se o tom metežu saznalo odasvud, dođe mi poslanica od hristoljubivog i blagočastivog, Bogom izabranog i blaženim ocem Simeonom blagoslovljenog, koji je vladao njegovom državom, Stefana Nemanje i brata njegova, velikog kneza Vukana3.
Ja primih njihovu molbu, u kojoj se govori: „Evo, u strani toj uzbuniše se narodi, a blaženi otac naš, gospodin Simeon, koji nam je bio gospodar i učitelj, tamo leži. Radi toga molimo za tvoju molitvu, da nas Gospoda radi ne prezreš. Uzmi časne mošti gospodina nam, Simeona, i donesi nam ga ovamo da se blagoslov njegov pokaže ispunjen na nama.“ A ja, videv njihnu molbu što žele i da to treba ispuniti, podigav svoju nemoć na to, počeh raditi. I, ugledav pogodno vreme da se to učini, dođem i otvorim grob blaženoga starca, i nađoh časno telo njegovo celo i nepovređeno, iako je bio tu u grobu osam godinâ. Jer tako dolikuje onima koji su ugodili Bogu, da su i po smrti svojoj proslavljeni, da učini volju onih koji ga se boje i da im molitvu usliša, da sačuva sve kosti njihove, a da se nijedna od njih ne slomi4.
I, uzev časne mošti njegove, krenuh se na put, iako je mnogo meteža bilo u tim stranama, s božjom pomoću i presvete vladičice Bogorodice, sa molitvama blaženoga i predostojnog i časnog gospodina nam i oca Simeona, prođoh ono što se kaže kroz oganj i vodu ceo i sačuvan i ničim povređen. I dođoh s časnim moštima u Hvosno5, i kad saznade sin njegov vladalac, Stefan Nemanja, i brat mu knez Vukan, sakupiše svetitelje6, i jereje, i igumane s mnogim črncima i s boljarima i sa svima, radujući se radošću i veseleći se veseljem. Došavši, s velikom čašću uzeše mošti gospodina Simeona, pesmama duhovnim zahvaljujući Bogu. Jer, kao što je prekrasni Josif, uzev telo oca svojega Jakova, iz Egipta preneo na zemlju obećanu, tako i ovi bogoljubivi i blagoobrazni sinovi njegovi sa svom državom primiše ga, radujući se radošću i veseleći se veseljem, noseći sami prečasno telo oca svojega. I položiše ga s velikom počašću u svetoj ovoj crkvi (Studenici), u određeni mu grob, koji Blaženi u početku sam sebi beše načinio. A ovo je bilo meseca februara, u 19. dan7.
Napomene
- Samopetnaesti, tj. on (Sava) sa još četrnaestoricom kaluđera.
- Za vreme četvrtog krstaškog rata (1202—1204) Latini (Franci i Mlečići), koristeći se nemirima u Vizantiji, osvoje Carigrad i osnuju tzv. Latinsko carstvo, koje se održalo sve do 1261. godine.
- Godine 1202. najstariji Nemanjin sin Vukan, koji je do tada vladao primorskim srpskim zemljama, uspe da pomoću Ugarske zbaci Stefana i da zavlada čitavom Srbijom. Iduće, 1203. godine, međutim, Stefan, pomoću Bugara, povrati izgubljeni presto, a zatim se, posredovanjem Savinim, izmiri sa bratom.
- Psalmi (34, 20).
- Hvosno, kraj oko Peći.
- Svetitelje, vladike, episkope.
- Sava ne navodi tačno godinu, ali sudeći po tome što je rekao da je u Svetoj Gori proveo posle Nemanjine smrti punih osam godina, ovaj prenos Nemanjinih moštiju bio je svakako 1208. godine.