Život Stefana Nemanje

Poglavlje 4: Nemanja savetuje sinove svoje

I on, blaženi starac, pošto ih kao otac posavetova premudrim rečima da prestanu s jecanjem i suzama, jer je tako božja volja bila, izabra plemenitoga i dragog sina Stefana Nemanju, zeta Bogom venčanog kir-Aleksija, cara grčkog, pa im ga predade govoreći: „Ovoga imajte umesto mene! Koren blagi koji je izišao iz utrobe moje. I njega posađujem na presto u državi, Hristom mi darovanoj.“ I, pošto ga sam venča i izvrsno blagoslovi, kao što blagoslovi Isak Jakova1, sina svojega svakim blagoslovom, poče ga učiti da se trudi o svakom blagom delu u državi njegovoj, da bude blaga srca prema svetu hrišćanskom, koji mu on predade, Bogom spasenu svoju pastvu, govoreći mu: „Čedo moje drago, pasi2 ovaj moj Izrailj i staraj se o njemu, vodeći ga kao Josif jagnje“.

Zapovedaše mu da se brine o crkvama i o služiocima u njima, da svetitelje i crkvene sluge sluša u slast, da poštuje jereje i bdi nad črnoriscima3 „da bi se molili za tebe, i da ni u čem ne budeš zazoran pred Bogom i ljudima“. I drugoga plemenitog i dragog sina, kneza Vukana, blagoslovi i postavi za velikog kneza, i dade mu dovoljno zemlje. Pa, dav i njemu ovoga zapovesti, postavi ih oba blagi otac preda se i govoraše im:

Sinovi, nemojte zaboravljati mojih zakonâ, reči moje neka čuvaju vaše srce. Jer će nam se tako pridati dužina života, i godine života i vladanja. Milostinja i vera neka vas ne ostavljaju, privežite ih o svoj vrat, i napišite ih na tablici srca svojega4, i naći ćete blagodet. I pomišljajte na ono što je dobro pred Bogom i ljudima. Uzdajte se svim srcem u Boga, a nemojte se veličati svojom mudrošću. Na svima svojim putovima znajte da vam putovi treba da budu pravi, pa vam se noge neće spoticati. Nemojte se mudriti sobom, nego se bojte Gospoda, i klonite se svakoga zla, i tada će biti isceljenja vašemu telu i odmora kostima vašim. Poštujte Gospoda od svojih pravednih trudova i dajte mu prvine od svojih pravednih plodova, da bi se ispunile žitnice vaše mnoštvom pšenice, a vaša točila5 vinom tekla. Sinovi, ne očajavajte kad vas Bog kazni, ne klonite kad vas izobliči. Jer Gospod kara onoga koga ljubi i bije svakoga sina koga prima6. Blažen je čovek koji je našao premudrost, i onaj smrtni koji je video razum. Jer je bolje nju kupovati negoli skrovišta zlata i srebra; skuplja je od dragog kamenja, njoj se ne protivi ništa zlo, slatka je svima koji joj se približuju. Svaka druga dragocenost nedostojna je, jer dužina života i godine života u desnici su njenoj, a u levici njenoj su bogatstvo i slava. Iz ustâ njenih izlazi pravda, zakon i milost na jeziku nosi. Putovi su njeni dobri putovi, a sve staze njene su u miru. Ona je drvo života svima koji se drže nje i naslanjaju se na nju, kao na Gospoda tvrda7. Jer ja vam ovu zapoved dajem: da ljubite brat brata, nemajući nikakve zlobe među sobom; Ovome, kao i od Boga i od mene posađenom na moj presto, ti se pokoravaj i budi mu poslušan8. A ti koji ćeš vladati ne vređaj brata svojega nego ga poštuj9. Jer ko ne ljubi brata svojega, Boga ne ljubi. Bog je ljubav. Zato ko ljubi Boga, neka i brata svojega ljubi10. Jer na tom je sav zakon, apostoli o tom naučiše, mučenici tim venčani11 biše, i proroci to slave. Zato, ako ushtete da me poslušate, zemaljska blaga ćete uživati. Ako ne htednete i ne poslušate me, oružje će vas pojesti12. Neka vam je, sinovi moji dragi, mir od Gospoda Boga i spasa našega Isusa Hrista, duh božji, neka počiva na vama, ukrepljujući vas i zaklanjajući od svih vidljivih neprijateljâ i upućujući vas na put mira.

Mir budi i vama, vlastelo moja i boljari! Mir budi i vama mladići, koje vaspitah od rođenja matera vaših. Mir vam budi svima, stado Hristovo razumno, koje mi Bogom bi predano, i koje, pasavši, nepovređeno sačuvah, kao pastir dobri dušu svoju polažući za vas. Zato vas molim, čeda moja draga, bogati i ubogi, stari i mladi, držite se učenja mojega, oca vašega. Boga se bojte, cara poštujte13, crkve prosvećujte da i one vas prosvete, episkope slušajte, jerejima čast odajite, i budite smerni prema monaškom činu, da bi se molili za vas, a vi, imajući među sobom pravdu i ljubav, ne zaboravljajte milostinje. I blagodet Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga Oca i učešće svetoga Duha neka je sa svima vama Amin14.

I potom, kao što i napred pisasmo, predade im, da među njima caruje, dragoga sina svojeg, Stefana Nemanju, i naredi da se narod ukloni. A oni plakahu i ridahu, gledajući kako se rastaju od takva vladaoca i pastira, i tako plakahu i ridahu, kao što se čuo glas i u Rami kada je Rakila plakala za čedima svojim, ne mogući se utešiti15. Jer, kako ću ga nazvati, uistinu, nedoumevam se. Da li gospodinom dobrim? Učiteljem pravoverja? Ocem blagim? Pastirom, koji verom sačuva stado mu povereno? Da li prosvetiocem crkava i učiteljem blagih običaja, i koji uvek u molitvama prebiva? Da li preizobilnim služiocem i ljubiocem ubogih? Da li nastavnikom pravoverja i učiteljem blagoverja i svetlilom čistote vaseljenske? Da li nastavnikom ispunjenim verom i ugledom krotosti i posta? Da li nastavnikom premudrosti i smislodavcem i kazniocem nesmislenih? Da li čuvarom stada svojega i premudrim odgovorodavcem svima koji žive oko njega? Jer, uistinu, sve je ovo bilo u njemu. Jer beše ispunjen premudrosti i razuma, i blagodat božja beše na njemu16.

Napomene

  1. Aluzija na biblijsku priču o starozavetnim ličnostima Isaku i Jakovu (knj. Mojsijeva 1, 27).
  2. Pasi, čuvaj.
  3. Črnorizac, kaluđer.
  4. Smisao ove rečenice je: „napišite ih na tablici srca svojega, pa tu tablicu privežite“…
  5. Točila, bačve.
  6. Smisao je da Bog kara i kažnjava onog koga voli, da bi ga usavršio.
  7. Priče Solomonove (3, 1—18).
  8. Ovde se Nemanja obraća starijem sinu Vukanu.
  9. Ova rečenica je upućena Stefanu.
  10. Jevanđelje po Jovanu (1, 4; 20, 8 i 21).
  11. Jevanđelje po Mateju (20, 40).
  12. Knjiga proroka Isaije (1, 19—20).
  13. Prva poslanica apostola Petra (2, 17).
  14. Druga poslanica Korinćanima (13, 13).
  15. Parafraza odgovarajućeg mesta iz Jevanđelja po Mateju (2, 18), u kome se pominje Rahila, žena Jakovljeva, kao simbol jevrejske majke koja nariče za vitlejemskom decom, pobijenom od strane cara Iroda, prilikom rođenja Hristova.
  16. Jevanđelje po Luci (2, 40).

Стране: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13