Poglavlje 3: Stefan Nemanja saziva sabor na kom drži govor i odriče se prestola
A kad se navrši 37 godinâ njegova vladanja, Vladika premilostivi ne prezre moljenja njegova, kojim je iz dubine srca uzdisao, nego se pokaza štedar i trudoprimljiv, i nagradilac svih onih koji hoće da se spasu. Jer, kad je došlo vreme, ovaj uviđavni muž svu slavu ovoga sveta ni za šta ne smatraše, i krasote ovoga sveta činjahu mu se kao dim, a Hristova ljubav rastaše u njemu i razgaraše srce njegovo, kao hram spremljen za nj i sasud prečistome duhu njegovu, došao mu je nekako u razum Hristos i poučio ga je.
I, tako poslav, sakupi blagorodnu decu svoju i sve izabrane boljare1 svoje, male i velike. I, sakupiv ih k sebi, poče im govoriti učeći: „Čeda moja draga i odgajena mnome, evo znano je svima vama kako Bog svojim promislom postavi mene da vladam nad vama, i kakvu u početku nađoh upropašćenu zemlju, i pomoću božjom i presvete vladičice naše Bogorodice koliko sam moći imao, ne lenih se, niti mira sebi dadoh, dokle sve ne popravih; i božjom pomoću pridodadoh vam u dužinu i u širinu, što je svima znano; sve vas, kao i svoju decu, odnegovah evo dosad, i naučih vas kako da se držite pravoverne vere; a mnogi inoplemenici ustaše na me i napadoše me kao pčele saće, ali imenom gospodnjim protivljah im se i odoleh im2. Tako i vi, čeda moja draga, ne zaboravljajte učenja svojega i pravovernoga zakona, mnome ustanovljenog; jer, ovoga držeći se, imaćete Boga za pomoćnika sebi i presvetu gospođu Bogorodicu i moju, ako i grešnu, molitvu. A sada otpustite mene, gospodara svoga, s mirom, da vide oči moje spasenje, koje je spremio pred licem svega sveta3 na otkriće narodima i u slavu vama, pastvi mojoj. Jer vidim kako je sve što je čovečje tašte, kako neće preostati posle smrti, neće preostati bogatstvo, niti će sići slava, jer kad dođe smrt, sve ovo uništi; zbog toga se uzalud cenimo; kratak je put kojim hodimo, dim je život naš, para, zemlja i prah; zamalo se javlja, pa brzo propada; zato je, uistinu, sve taština; jer je ovaj život senka i san, i ni za šta se ne ceni svaki zemaljski, kao što rekoše knjige; kada sav svet stečemo, onda se u grob selimo, gde su zajedno carevi i ubogi; zato, čeda moja draga, pustite me odmah da idem videti utehe Izrailjeve.4“
Ovakim ih poukama pouči dobri gospodin i blagi pastir, a oni su svi mnogo ridali i govorili mu: „Ne ostavljaj nas sirotâ, gospodine, jer ti nas osveti, i ti nas nauči, i ti nas prosveti, pastiru dobri, koji polažeš dušu svoju za ovce5, jer nikada u tvoje dane vuk ne ugrabi jagnje od Bogom predanog ti stada pastve, i za svih 38 godinâ tvojih sačuvasmo se i odgajismo, i drugoga gospodina i oca ne poznasmo osim tebe, gospodaru naš!“
Napomene
- Boljare, vlastelu.
- Davidovi psalmi (118, 10).
- Parafraza odgovarajućeg mesta iz Jevanđelja po Luci (2, 29—31).
- Sve citati iz crkvenih pogrebnih pesama.
- Jevanđelje po Jovanu (10, 11).