Poglavlje 2: Stefan Nemanja ženi sina Stefana kćerju grčkoga cara Aleksija. Želja njegova da se pokaluđeri
I božjom pomoći i svojim trudom sve to zadobi. I kada je s pomoću božjom njegova država stekla mir i tišinu odasvud, ushte, i sprijatelji se s velikim i Bogom venčanim carem grčkim, kir-Aleksom Komnenom1, i uze njegovu kćer za blagorodnoga i dragog sina Stefana, koga i nameni da mu bude namesnik. A ovaj blagoverni i hristoljubivi gospodin, prečasni starac, truđaše se da se pridruži broju onih koji su ugodili Bogu na dan strašnoga suda, kako bi zadobio ono rajsko i neiskazano naselje nekim dobrim delima, najviše željaše kako bi mogao da primi anđeoski i apostolski lik2. I staraše se da s uspehom ide po vladičinim3 rečima: „Uzmite igo moje na se, jer sam krotak i smeran srcem, i naći ćete mir dušama vašim, jer je igo moje blago i breme moje lako4. Jer Sveto pismo govori: Ljubav božja5 je privezana u vernima. A za veru ovog blaženog starca priveza se jamačno još više ono što se govori: Onaj koji ljubi oca ili mater više od mene nije mene dostojan; onaj koji ljubi sina ili kćer više od mene nije mene dostojan, i koji ne primi krsta svoga i za mnom ne pođe nije mene dostojan; jer svaki koji ostavi dom, ili sela, ili imanje, ili ženu, ili decu, ili braću, ili oca, ili mater imena mojega radi, stostruko će primiti i život će večni naslediti6.
Ovaj, dakle, bogoljubni otac naš i ktitor, želeći primiti (večni život), slaše molbe premilostivome Vladici da ga ne liši želje njegove. I minu mnogo vremena vladanja njegova i Z7 godinâ državu i silu nepobedno i nepovredno sačuva od svih stranâ i blagoverna mu deca behu odnegovana u blagoverju i čistoti. A o vladanju i držanju njegovom ne ispisasmo po redu, kako smo slušali i videli, da se ne umnoži pisanje7. Jer sam Bog zna, a i ljudima je neutajeno, koliki je trud njegov bio o nama i ljudskim neznanjima, trud ovog blaženog muža, gospodina nam i učitelja, koji je imao Solomonovu premudrost, Davidovu krotost, Josifovu duševnost. Svima je bio divan i strašan: kao vladalac onima koji vladaju i kao gospodar onima koji gospodare, i prosto reći: drugi se ne može porediti s njim. Zato ću o ovom ukratko ispričati, da se ne umnoži pisanje.
Napomene
- Aleksije Treći (Komnen)—Anđel (1195—1203); njegova kći koja se udala za Stefana zvala se Jevdokija.
- Anđeoski i apostolski lik, tj. kaluđerski čin.
- Vladika, Bog, Isus Hristos.
- Jevanđelje po Mateju (11, 29—30).
- Ljubav božja, ljubav prema Bogu.
- Jevanđelje po Mateju (10, 37—38 i 19, 29).
- Da se ne umnoži pisanje, Savina bojazan da ne bi Život Nemanjin, koji je samo deo Studeničkog tipika, zauzeo više mesta nego sam tipik.