Poglavlje 7: Sv. Simeon dolazi najpre u Vatoped, pa potom podiže Hilandar
I on, blaženi, dođe u Svetu Goru meseca novembra, drugi dan. Bogonosni i prečasni oci, koji življahu u Svetoj Gori, primiše ga s radošću i s počašću velikom. Useli se najpre1 u Vatoped manastir, jer tu i nađe željeno, zabludelo svoje jagnje. I, poljubiv ga, primi ga na svoje rame kako dolikovaše, i nameni ga sebi na službu. I probavi tu malo vremena, pa blaženi, kao što ovde opravda svoje carstvo, tako i onde zažele naći mesto spasenja svima koji dolaze odasvud, i isprosi u cara, kir-Alekse, prijatelja svoga, mesto pusto radi podizanja manastira u Svetoj Gori2. I uze mene grešnoga iz Vatopeda u mesto to, i uselismo se. I provede sa mnom prečasni otac naš u Gori Svetoj godinu i pet meseci. Ko može ispričati podvige i trude ovoga blaženog? Jer, uistinu, svi koji življahu u okolnim zemljama, divljahu mu se, gledajući na njemu neiskazane božje silaske, i dolažahu mu na blagoslov. I tu iz Svete Gore preosvećeni i bogobojažljivi i hristoljubivi črnorisci, i sav osvećeni crkveni klir ne razdvajahu se od njega, diveći se tolikoj smernosti i ugledu krotosti i nastavniku pošćenja i sledovaocu svetih jevanđeljskih učenjâ, po rečenom: Onaj koji hoće da je stariji, neka bude manji od svih i svima sluga3, i: Ako ne budete kao deca nezlobni, nećete ući u carstvo nebesko i opet: Blaženi ništi duhom, jer je njihovo carstvo nebesko. Blaženi su koji plaču ovde, jer će se tamo smejati. Blaženi su krotki ovde, jer će onde biti naslednici carstva nebeskog. Blaženi su koji su gladni i žedni ovde, jer će se onde nasititi. Blaženi su koji su milostivi ovde, jer će onde pomilovani biti. Blaženi su čisti srcem, jer će uvek Boga videti4 i drugo.
Jer svega ovog ispunilac bi otac naš, i ktitor gospodin Simeon, i ni u kom običaju ne bi zazoran, nego spasenje primi sa onima koji žive Hrista radi. I stiže u livadu pokoja, u krasno rastom i plodovima drveće, u kom slatke ptice pevaju, gde posluša i požive mirni, i nemetežni, i bogougodni život, ukoreniv se dobro pravoverjem i svetlo sijajući, kao divno drvo stojeći, u pristaništu dobrom, velim, u Svetoj Gori, u kojoj kao slatkoglasnu pticu i grlicu koja ljubi pustinju nađe jednog željenog monaha, milu utehu hristoljubivome starcu, i nekad njime negovano jagnje, granu od ploda njegova i cvet korena njegova. Tu nađe i blagi miris jer, uistinu, zažele, i odmori se na livadi krasnoj, na kojoj pevaše ptica, menjajući glasove, i nasićavaše se sa pet premudrih čula: gledanjem, slušanjem i mirisanjem, pevanjem i milovanjem ptice.
Jer iziđe iz otačastva svoga u svetu onu livadu, tj. u Svetu Goru, i nađe nekadašnji manastir, zvani Mileje5, vavedenja svete i preslavne vladičice Bogorodice, razvaljen odasvud od bezbožnih ratnikâ. I drugi bolji podiže i primi, i potrudi starost svoju, imajući i mene, ako i nedostojna, da mu radi. Kao što ovde6 obnovi i sve uredi, tako i to sveto mesto podiže, da nas ni onde ne liši obnovljenja7, i pomena, i skloništa. I, sakupiv tu dosta črnaca8, postavi nekoga prečasnoga muža, po imenu Metodija monaha i, pošto je sve dovoljno uredio za manastir i one koji žive u njemu, probavi osam meseci, vršeći trude i neiskazana dela duhovna koja ne može iskazati um čovečji. Jer ne samo tu, u manastir svoj, nego i u svoj Svetoj Gori i svima manastirima tu, dade preizobilno milostinje na pomen sebi i naslednicima svojim.
Napomene
- Sv. Sava se, kako je poznato, pokaluđerio u ruskom manastiru sv. Pantelejmona, a posle toga je prešao u grčki manastir Vatoped gde je živeo zajedno sa ocem sve do podizanja manastira Hilandara.
- Hilandara.
- Jevanđelje po Marku (9, 35).
- Jevanđelje po Mateju (5, 3—8) i Jevanđelje po Luci (6, 21).
- Mileje, Hilandar.
- Tj. u Studenici.
- Obnovljenja, očišćenja od grehova.
- Črnaca, kaluđera.