Čin 2, Scena 6: GINA, PREĐAŠNJI
SIMKA (pri pojavi Gininoj): Baš ovaj čas kažem prijatelj-Mići: ova naša prija Gina zavukla se u sobu pa po ceo dan plače.
GINA: Šta ću, ko će ožaliti pokojnika ako neću ja.
AGATON: A gde ti je Proka?
GINA: On ode u opštinu da potraži pravnoga referenta da ga pripita: imamo li mi prava da se uselimo ovde u kuću?
AGATON: A šta ima to da pita?
MIĆA: To se samo po sebi razume.
SIMKA: I što ne zapita Agatona. Agaton zna te zakone.
GINA: Pa vi i ne znate šta je sve bilo; došli ste na gotovo, kad je Proka već osvojio kuću.
MIĆA: Kako osvojio?
GINA: Ne znate vi kako je nas dočekala ona tetka, jer mi smo prvi stigli.
SIMKA: A šta ima ona tu da se meša?
GINA: Dočekala nas je kao da smo neprijatelji, a ne familija. Nije nam htela dozvoliti da se uselimo u kuću; veli: njoj je poverena kuća pa ona ima i da je čuva.
SIMKA: Vidiš li ti, molim te, kako se ona pravi gazda na tuđem imanju.
GINA: Zaključala kuću pa nas ne pušta.
SIMKA: Pa kako uđoste?
GINA: Hvala bogu, Sarka je bila u kući, pa nam ona iznutra otvori, a Proka bome gurnu onu tetku laktom, te ona ode preteći, veli, javiće policiji. Eto zašto je Proka otišao da se propita.
SIMKA: Pa dobro, Agatone, ti bar znaš zakone, je l’ može to da se ona žali policiji?
MIĆA: Ja mislim da mi kao familija imamo prava da se uselimo?
AGATON: Pa, kako da vam kažem; u tom pogledu je zakon vrlo rastegljiv, može da bude ovako, a može da bude i onako.
MIĆA: Ja to ne mogu da razumem kako zakon može i ovako i onako?
AGATON: Ima, ima takvih zakona!