Čin 2, Scena 14: AGATON, SIMKA zatim SARKA
AGATON (dolazi iz svoje sobe, za njim Simka): Treba ih sve sabrati.
SIMKA: Pa da zađemo po sobama.
AGATON: Ček’ da zovemo Sarku, neka ih ona sazove. (Kuca na Sarkina vrata).
SARKA (dolazi): Je l’ me zoveš, prijatelj-Agatone?
AGATON: Ne zovem te, nego, rekoh, imam važne stvari da saopštim familiji, pa ne znam kako da ih sazovem na zbor?
SARKA: Pa nećeš valjda da ih ja sazivam? Nisam ja tvoj opštinski birov.
AGATON: Ne možeš ni ti, dabome; nego kad bi nešto navila budilnik pa bi se oni sabrali.
SARKA: Ne bi se to tako čulo, bolje bi možda bilo kad bi ti, Agatone, udarao u služavnik. To bi se čulo te još kako.
AGATON: Pa jes’, to bi se čulo, ali nezgodno je.
SARKA: E, pa ako ti je to nezgodno, bio si vlast pa si grlat; kad si se drao, ceo te je srez čuo, e pa zapni i sad.
AGATON: Pravo kažeš! (Metne šake na usta i razdere se). Oj, narode! Proko, o, Proko! Trivune, Tanasije, Mićo! Oj, oj! (Javljaju se jedan po jedan iz svojih soba i pribiraju se).