Poglavlje 9: Zidanje crkve i manastira sv. Stefana (Banjska), gde će biti položeno telo Milutinovo
Ovaj blaženi i krepki kralj Stefan Uroš videći pomoć božju i pokrov na sebi od mazdodavca Hrista, i od tada podstače sebe na veću ljubav i na viši podvig ka svome ljubitelju Hristu, te poče zidati mnoštvo svetih crkava, ne samo u svome otačastvu no i u svetome gradu Jerusalimu i Svetoj Gori atonskoj, i u samom Carskom Gradu (Carigradu), i počevši zidati i druge svete crkve po svima izabranim mestima i svrši, i ispunivši ne malim no velikim bogatstvom i prosvećenjem, i sve utvrdivši postavljaše na svakom dobrom zakonu. Stare (crkve) obnovi i ukrepi, davši nebrojeno zlato i srebro na ishranu i odelo ubogim i malomoćnim, svagda se sećajući reči Vladike Hrista: „Nebo i zemlja proći će, a reči moje neće proći1, i koji mene ljubi, biće vazljubljen Ocem mojim2.“ I svagda goreći ljubavlju svesrdačnom ka višnjem promislu, pomišljaše u najboljem srcu svome na prepodobnoga svoga praroditelja, svetoga oca Simeona, kakvu građevinu i crkveni ukras postavi na čuvanje i na pokoj svoga svetoga tela. I ražegavši se ljubavlju Hristovom, i dogovorivši se sa svetom i blaženom materom svojom još za života, monahinjom Jelenom, i sa telorodnim svojim bratom, kraljem Stefanom, i sa preosvećenim arhiepiskopom Savom trećim, i poče zidati hram u ime svetoga prvomučenika i apostola Hristova Stefana, kada je u to vreme bio u tom manastiru blaženi i Bogom izabrani monah, sveosvećeni episkop kir Danilo, koji je bio primio pastvu umnih ovaca da bude pastir i učitelj, koji je imao savršenu vlast nad onima koji su u tom manastiru i u celoj oblasti te crkve. Jer beše primio dostojnu zapovest od blagočastivoga i hristoljubivoga Stefana kralja Uroša da se brine o svršetku hrama toga, i što je na potrebu za podizanje i ustrojstvo umetnosti crkvene lepote te svete crkve. Sve ovo bilo je njegovom zapovešću tako. Jer ovoga sveosvećenog episkopa Danila primaše gospodin kralj na svako većanje u mnogočasnu ljubav i slast, jer nikada nije pogrešio njegove volje. Jer video je da svaka vrlina svetli na njemu3, tako da ga je i veoma voleo, i činio je veće savetovanje i poučavanje sa ovim blaženim, kako bi bilo moguće pomoću božjom svršiti ovu želju srca njegova, o svršetku hrama toga svetitelja. Jer ovaj episkop Danilo beše rođenje i vaspitanje srpske zemlje, od svoje mladosti vođen i krepljen i nastavljan Duhom svetim, i veoma imađaše krepku i višu mudrost u srcu svome za podizanje crkve, da je on zapovedao umetnicima i mnogoizabranim veštacima koji zidaju kako će postavljati stupove i nadstuplja, i lučne svodove i crkvene pregrade. Jer njegovom zapovešću i mudrošću, danom mu od Gospoda, staro zdanje te crkve bi razoreno, i novo od osnova podigavši i svrši, na sliku sv. Bogorodice Studeničke, zapovešću gospodina previsokoga kralja Stefana Uroša, za čuvanje i pokoj blaženog i bogougodnog njegova tela, posle odlaska njegova iz ovoga sujetnoga sveta ka Hristu. I tako se svrši i ukrasi ovaj sveti hram, ne samo manastir i jedina crkva, no i ceo dvor manastirski ispuni i ukrasi, tj. palate carske, postavivši i trpezariju i drugo ostalo; ovaj sve svršivši i ukrasivši i ispunivši, i odlikova svakim dovoljstvom i pravdama crkvenim, kao što se vidi i do sada, i svi koji gledaju govore: „Blažen si, blagočastivi i hristoljubivi kralj, jer nađe sebi mirno mesto, i spomen tvoj (biće) u rod i rod.“
Kada se svršavao ovaj hram, no ne do kraja, približi se vreme kada su se ispunili dani njegove matere, te predade blaženu dušu svoju Gospodu. Takođe se i ovaj preosvećeni arhiepiskop Sava4 prestavi.
Napomene
- Jevanđelje po Mateju (24, 35).
- Jevanđelje po Jovanu (14, 21).
- Ove pohvale Danilu su verovatno kasnije interpolacije, pošto Danilo kao kaluđer nikada ne bi davao sam sebi ovakve pohvale.
- Arhiepiskop Sava Treći (1309—1316).