Poglavlje 6: Milutinovo podizanje crkava i bolnica i davanje milostinje
Pošto je sve ovo bilo, što smo ukazali u ovom spisu, sa ovim gospodinom mojim hristoljubivim kraljem Urošem, koliko mu je pomogao Bog da pobedi sve svoje neprijatelje, i, videći da skončaše svi koji ištu dušu njegovu, živeo je ovaj u miru i bezmetežnosti, a zamke gordih i mreže veličavih protiv njega prođoše kao i snovi onome koji ustaje, i ugasiše se sve neprijateljske pobede, a mir i tišina procveta u njegovu otačastvu. A istinita svetlost Hristos, koji prosvećuje svakoga čoveka koji ide u svet,1 ovaj veliki i slavni i strašni tvorac sve vidljive i umne prirode, uvek očekujući pokajanje svakoga čoveka, tako ne prezre ni ovoga hristoljubivoga, no mu prosveti srdačni razum. I setivši se grehova mladosnih i došavši u umiljenje srca, poče se moliti Bogu, javljajući proročke reči, i rekavši:
„Gospode, navedi me na put tvoj, i poći ću u istini tvojoj2; jer godine moje poučavahu se kao paučina3. Koja dobra dela života moga da ti prinesem? Sa kakvom smelošću da pogledam na tebe, pravednoga sudiju? Pokajanja ne stekoh, a takođe ni suza. Koji greh i zloba nazva se u ovom životu, u čemu ja grešni ne napredovah? No, o Gospode, caru vekova, ne pogubi mene sa mojim bezakonjima, no pošlji svetlost tvoju i istinu tvoju4 na prosvetljenje mojim misaonim očima; upravi svaki pokret srca moga na tvoje ugađanje. Pošalji mi kišu suza da ugasim strasni plamen tela moga, da se ne poraduje neprijatelj moj zbog mene. Mnogih i velikih darova ovoga života nasladio si me; no ja, nedostojni, veoma povredih zapovesti tebe, Boga moga. Kakav će mi sud biti, meni koji sam začet u grehu? Koja će me reč tada izbaviti, kada ti, Bog moj, budeš sedeo na sudištu? No, o teško tebi, uboga dušo moja, jer se vek tvoj već svršava, a ti nisi spremna.“
Ovake reči govoreći blagočastivi, predvide prirodnu smrt, i posle ovoga odluči se na bogougodna dela, u kojima i skonča život svoj, od kojih ćemo neka dela ispovediti vama, ako Bog blagovoli, u Hristu vazljubljeni. Hoću da ispovedim vašem bogoljublju bogougodni život i neporočna dela muža pravedna, jer postade ugodan Gospodu, ukrašujući bezbrojno svete crkve i deleći od pravednih svojih plodova mnoge milostinje ništima, što je imao bogatstvo i slavu zemaljskog carstva, imanje i bogatstvo mnogo, zlato i srebro bezbrojno, i skotove koji pasu, ovce i volove i veoma dobre konje i svetle i dragocene rize, i mnogoplodne njive ispunjujući obilno. Da li je ko od vas video da je izmenio svoj običaj i dobru narav koju je bio navikao, ili da je oslabio milostinju, ili gordost do kraja zadržao? Ovaj, imajući u srcu bogoljubazni strah i sećajući se reči Jova: „Od striženja ovaca mojih sagrejaše se pleća moja, i dveri mojih soba milostinjama se ne zatvoriše nikome.“ I ne štedeći svoga bogatstva, no uzimajući kao iz neiscrpnoga izvora, i sve svoje duševno uzdanje imađaše u Vladici Hristu. Ovaj blaženi i svetorodi odevao je i hranio je malomoćne, bezbrojno je prosvećivao, ukrašavao i utešio svete crkve, po reči Bogooca Davida: „Gospode, zavoleh krasotu doma tvojega, i mesto stana slave tvoje.“5 I: „Ožedne duša moja ka Bogu krepkome i ka Bogu živome.“6
I tolika slava i bogatstvo u dane bogoljublja njegova bi u Bogom darovanoj mu državi otačastva njegova, da se nije mogao sa njime uporediti nijedan od njegovih okolnih careva u slavi i bogatstvu njegovu, zbog njegova bogoljublja i smernosti i krotosti. Ka bogu smeran i ka ljudima ugodan, i ka ništima pružajući bezbrojne milostinje. Šta da kažem? Kao što se ne može izbrojiti pesak mora, tako i njegove milostinje. I ne samo u Bogom darovanoj državi svoga otačastva, nego i po celoj velikoj Romaniji7, i u samom velikom i Novom Rimu, Carigradu, sazda crkve, a ostalima dade mnoge milostinje, i tamo malomoćne hraneći i grejući. O, blaženoga ovoga muža koji je svakako hteo da ispuni zapovest apostola, koju reče: „dajući u milosrđu i čineći milostinju sa tihošću, prednjačeći u žurbi, i podražavajući pravednoga Jova i blaženoga Avrama i patrijarha Jakova, delom njihov podražatelj, i izgledom njima sličan.“ Tako je živeo i tako činio u mnogim godinama, tako da se pročulo ime njegovo i projavljeno je bilo u svima okolnim krajevima, istočnim i zapadnim: Stefan Uroš, previsoki i krepki i samodržavni i milostivi kralj srpski.
Zbog premnoge njegove milosti i milostinje ka ništima, nije bilo moguće čuvati svećnjak pod mericom, i ne sakri se grad koji stoji na vrhu gore8. Ubogi i ništi kao od neke savesti tečahu ka njemu, i to ne samo bližnji u njegovu otačastvu, no i od prekomorskih krajeva, i od sviju morskih ostrva, i od svetoga grada slavnoga Jerusalima. Njih sa tihošću primajući i čineći im milostinju, ispuni i sveti grad Jerusalim ne malim milostinjama, davši zlato i srebro nebrojeno, i primajući blagoslov i molbe za sebe ka vladici Hristu od tamošnjeg svetog patrijarha i od sviju koji se klanjaju voljnim stradanjima Hristovim u tome svetome gradu. I Svetu, veliku i Bogom čuvanu, Goru Atonsku ispunivši mnogim milostinjama, i sazdavši svete crkve, ukrasi ih i prosveti, da imaju mnoge svete monahe sa dovoljno telesne i duševne hrane, i blagoslov i molbe primajući od njih, jer razgarajući se Hristovom ljubavlju, uvek se u tom veselio, i neoslabljeno brinuo se svakim bogoizabranim delima, kojima bi mu bilo moguće ugoditi Bogu. Vaistinu svaku vrlinu učinivši, i svaku zlobu od uma omrze, pravedno živeći, i Bogom darovano mu bogatstvo zemaljskog carstva misaono i razumno rastoči na raznovrsne načine: prvo na dar Bogu, drugo na podizanje svetih crkava, ka ništima i stranima i malomoćnima, i ko će ispovediti milostive posete, darove i obilne ishrane ovoga blagočastivoga?
Jer ovaj hristoljubivi, božanstvenu crkvu ovoga svetoga i Bogom podignutoga mesta, zvanoga Hilandara, koja beše prvoga zdanja, od osnova razorivši i veću sazda i ukrasi svakim različnim lepotama, neštedice dajući mnogo zlato, i u tom mestu postavi mnoge carske palate i izvanredne ćelije, na prebivanje monaha koji su tamo, i zakonska izdržavanja ustanovi im, i za hranu svako izobilje i za odeću im; a okolo toga svetoga mesta sazda grad sa velikom tvrđavom, zbog naležeće napasti bezbožnih gusara. I podiže velike pirgove dobri i blagi pastir ljubitelja svoga Hrista, voleći umne ovce stada njegova, koje su na tome svetome mestu, i snabde ih da ih se ne dotakne ljuta zver, i da ne razgrabi tuđin njegova truda, no da, ograđivani silom svetoga Duha i delom rukopoloženja ovoga hristoljubivoga i u jednomislenom skupu živeći, proslavljaju ime presvete Trojice. Ka ovom svetom i božastvenom mestu, zvanom Hilandar, ispuni mnoga sela i metohe svakim bogatstvom, i to izobilno; a sve ovo prikupi od države cara grčkoga, mnogo nebrojeno mnoštvo zlata za ovo davši, i priloži ka tom svetom mestu da od te države idu svakojake potrebe ka onima koji su u tom manastiru, i radi pokoja onih koji kakvim poslom idu u to sveto mesto. O ovom misleći nepokajano dan i noć, čineći milostinju ubogima, i ispunjujući molbe svima koji trebaju, i množeći umnoži svoja bezbrojna dobra dela.
I ne samo u tom svetom mestu, domu Presvete, zvanom Hilandar, no i u sve manastire Svete Gore i ka svemu bratstvu svakoga manastira dovoljno davaše; a gde su hteli da mu jave kakva monaha od podvižnika ili one koji su u pustinji Hrista radi stranstvovali, ili izvoleli živeti u rovu zemaljskom, takvima neštedice svaku potrebu šiljaše skrušenim srcem i smernim duhom, dajući im sve sam svojom rukom. I tu, na obali mora, kod mesta zvanog Hrusija, podiže veliki pirg, i vrh njega postavi crkvu na ime Vaznesenja Hristova, i okolo sazda grad, i postavi mnoge palate, i tu utvrdi ceo crkveni ustav, i dade svako dovoljstvo onima koji će živeti u tom mestu, što sve utvrđeno ovim hristoljubivim i do sada stoji nepokolebimo. A ovaj pirg je blizu mesta gde je bio grad u ranije dane, zvani Samarija. Vaistinu, ovaj hristoljubivi naviče da svagda služi Gospodu prepodobijem i pravdom, što čineći javi se sin beskonačne svetlosti i večnih dobara.
U samom gradu Carigradu, na mestu zvanom Prodrom, sazda božastvenu crkvu davanjem bezbrojnoga zlata svoga, i načini mnoge divne i prekrasne palate, i postavi ksenodohije (stranoprijemnice), tj. bolnice, i tu načini mnoštvo odara radi počivanja bolnima, meke postelje postavivši povrh njih. I tu, ako kakav bolesnik nema nikakve nade, zapovedi da svaki takav ide ka tako spremljenom odru. Mnoga izabrana sela takođe prikupivši od grčke oblasti, i tu priloži, od kojih će se danak davati ka tome mestu; i mnoge vešte lekare našavši, dade im mnogo zlato i što im je na potrebu da neprestano nadziravaju bolesnike, lečeći ih. Uz njih postavi dostoimenite svoje ljude koji će posećivati bolne, čineći im sve korisno, da niko od bolesnih što ne uznegoduje, no ako što zatraži da mu se dade. Ovaj dobri sluga vere Hristove, u slast primajući reči Vladičinih spisa, htede ih sobom ispuniti, kao što reče u svetom Jevanđelju, govoreći: „Hodite, blagosloveni Oca moga, u spremljeno vam carstvo od postanka sveta; jer ogladneh, i dadoste mi jesti; ožedneh, i napojiste me; bolan, i posetiste me.“9 Pogledajte, vazljubljeni, veličestva milostinje ovoga hristoljubivoga i divite se. Koliko je nebrojeno veliko mnoštvo koji ležahu u takvoj spremi (bolnici), da li je ko od takvih bio prezren ili kakvim negodovanjem uvređen? Da li ko od njih pogreši ako je što molio? Jer napred spremljeni dobri nudioci ovoga blagočastivoga podvorili su ih, i ako je ko od takovih bolnih isceljen odlazio na svoj put radujući se, opet je drugi bolnik dolazio na njegovo mesto, takođe primajući milostivo posećenje, kao što je i do današnjeg dana neizmenjeno, na veliki i divan spomen i pohvalu ovom blagočastivom kralju Urošu. Jer u takvom mestu kod svetoga Prodroma, kao što je ovaj blagočastivi za života svoga ustanovio, i do danas se svaki dan iznosi na portu obilno vina i hleba i druge različne hrane, radi dovoljnog davanja ništima i stranima, i svakome koji treba, neprestano uvek želeći nagrade od Vladike Hrista u beskonačnom prebivanju, kao što i poluči toliku blagodat i slavu i čast, što se sve ne može iskazati i ispitati i izbrojiti kod ovoga hristoljubivoga. Jer Bog daje dar presvetoga Duha onima koji nelicemerno prilaze njemu i prema takvim trudovima i dobrim delima njegovim.
I u gradu Solunu, i tu podiže carske dvore, i sazda crkvu u ime svetoga arhijereja Hristova Nikole, i crkvu u ime sv. mučenika Hristova Georgija. Prvo rukopoloženje svetoga gospodina nam kir-Save (bilo je) na tom mestu10, a od nekog vremena, pošto je opustelo i oboreno, obnovivši, ukrasi ga, i sam veće od osnova podiže, i mnoge divne palate postavi, i takvo mesto svakim mnogim i časnim potrebama ispuni, i to dovoljno, da svi oni koji tu prebivaju imaju svako dovoljstvo, što je kome na potrebu. Tu priloži mnogo nebrojeno zlato svoje da nikada ne oskudeva to mesto i do sada nikakvom potrebom, i tu mnoga sela i metohe takođe prikupivši priloži tome mestu, sve utvrdivši da bude nepokolebimo na blaženi njegov spomen i do današnjeg dana. Jer u svima okolnim carstvima i zemljama pričalo se veliko bogoljupstvo ovoga blagočastivoga i smernost njegova. I svi, mali i veliki, slavljahu Hrista Boga ne malim hvalama i blagodarenjem, smatrajući blaženim ovoga bogoljubivoga.
Ovo čineći neoslabljeno i ubuduće, obraćao je srdačnu misao na takve stvari koje su na božju hvalu. Dom presvete Bogorodice, dobre hraniteljke roda hrišćanskoga, u mestu zvanom Treskavci, i njega ispuni neiskazanim prinosima svojim, što je sve potrebno na službu Bogu i prečistoj njegovoj Materi, a sebi na večan spomen, moleći milostivoga utvrđenja i pomoći od Presvete svome otačastvu. I tu ukrasi dom Presvete mnogorazličnim prinosima, ikone božastvene zlatom okovane i ukrašene biserom, kadionice i svećnjake zlatne i svake druge potrebe crkvene koje ne možemo nabrojiti po imenu. Neiskazano mnoštvo zlata svoga tu priloži i mnoga stada ovaca i stada kamila, lakimije konjske, ukratko rečeno, i do svoga prestavljenja neprestano sve bezbrojno davaše, i ispuni dom Presvete svakim dobrom.
Takođe i dom sv. mučenika Hristova Georgija, u državi kičevske oblasti, i tu velikim častima i divnim lepotama ukrasivši, i ispuni sa istinitim blagoverjem i toplom ljubavlju srca svoga, sve svoje prinose šaljući ikoni svetoga, kao i napred rečenom manastiru Presvete (Bogorodice). I ovde takođe priloži svake crkvene pravde: sveštene sasude zlatne i božastvene ikone, dragocena kandila, kadionice i svećnjake i ostalo, sve nebrojeno zlato i srebro, a sve koji žive u domu svetoga (Georgija), od Bogom darovanog mu mnogog bogatstva, sve je naslađivao i različite im darove davao sa velikom ljubavlju, i zbog takve njegove vrline i neiskazane milosti, i bezbrojnog prilaganja tome svetom mestu, spominje se tu i do sada.
I u državi svoga otačastva mnoge božastvene manastire od samog osnova podiže, i odlikova dostoimenitom slavom, da vaistinu budući obnovljen Duhom svetim, obnavljaše stara rukopoloženja roditelja i praroditelja svojih i više od korena svršavaše po božjem izvoljenju. I sazda crkve Uspenja presvete Bogorodice, zvana episkopija prizrenska, i takođe crkvu Blagoveštenja presvete Bogorodice koja je episkopija gračanička, i crkvu zvanu Trojeručica u slavnom gradu Skoplju, i crkvu sv. Georgija na reci Seravi11, i crkvu sv. Konstantina u gradu Skoplju, i crkvu sv. Georgija Nagoričkoga, i u mestu zvanom Studenici, u domu presvete Bogorodice, sazda crkvu na ime sv. pravednika Joakima i Ane, i u Dabru u crkvu sv. mučenika Hristova Georgija, u mestu zvanom Orahovica, i crkvu sv. mučenika Hristova Nikite, blizu grada Skoplja.
U zemaljskom carstvu živeći i neiskazanom slavom proslavljen od Gospoda, iznad mnogih drevnih careva, držaše imanja i bogatstva neiskazana čovečjoj prirodi; pošto je Bog sve ovo javljao u dane njegove, ne uznese se mišlju svojom gledajući na toliku slavu svoju i bogatstvo, darovano mu od Gospoda, no se seti u svome umu onoga strašnoga časa koji svi čekaju i dolaska onoga koji je večan danima, i suda bez milosti za one koji nisu učinili milostinje. Ovo pomišljajući, nastavi da čini milostinju za koju niko ne zna. Od sviju gradova i krajeva i mnogih sela, i od okolnih zemalja iđahu ništi i strani i malomoćni, hromi i slepi i gubavi, da neštedice prime milostinje od njegove bogopodatljive ruke, kao što i beše; nikada se ne razilažahu takovi ubogi od njegova doma, niti oslabi kadgod takovim tiha i dobra darežljivost njegova. Ko će iskazati što je on ovima davao danju? A kada je noć dolazila, i pošto niko nije znao ovoga bogoljubaznoga i divnoga čuda, ovaj gospodin moj hristoljubivi, svukavši sa sebe carske haljine koje je danju nosio, i položivši na sebe hudu i staru odeću, i prikrivši lice svoje da ga niko ne pozna, i uzevši sa sobom dvojicu ili trojicu nekih vernih svojih slugu, kojima beše zapovedio da nikome ne govore što vide, i uze sa sobom veliko mnoštvo zlata i druge potrebe, koliko je dovoljno za davanje ubogima, da ispuni utrobe njihove svakim dobrim darom dvostruko, s jedne strane kao istiniti hranitelj hraneći gladne, s druge strane kao nelicemerni davalac milostinje, voleći ništa i uboga. I tajno izišavši iz dvora svoga, i došavši posred stanova njihovih gde su oni spavali, i, uzimajući mnogo zlata, davaše u ruke njihove, takođe i hranu i odelo, a ovi su se divili i nisu znali otkuda im je ovo dano, ne znajući da je (to) dobri njihov hranitelj, danju čineći im milostinju, a u noći sam nalazeći se posred njih, i kao sluga stojeći pred njima, revnujući ljubitelju svome Hristu, koji se smirio i uzeo sliku sluge. Ovo čineći, nikada nije to izmenio u svome životu i do poslednjeg izdisanja, po sve noći nepresušnim suzama postelju svoju močaše, govoreći sam u sebi: „Podigni se, jadni, da budeš gotov pre onoga vremena, ako si i navikao da činiš grehe, no ipak podbodi se pokajanjem, jer te sud čeka, muka večna i oganj neugasimi.“ No, hvalim tvoj bogoljubazni život, o bogoljubiva glavo, koju venča desnica Vladičina, i blagodaću presvetoga Duha uzvede na najveću vrlinu. Nazva se otac sirotih i zastupnik udovica, hranitelj gladnih, odeća nagih, pobornik uvređenih, uteha žalosnih.
Ovaj, uvek krepljen silom Hristovom, svakako htede da ispuni Vladičinu zapovest, koju reče: „Koji me ljubi, biće vazljubljen Ocem mojim“12, i svima stopama Vladičina hodanja po zemlji hteo je da od svoga pravednog sticanja prinese na slavoslov Vladici Hristu; na sveti Sinaj blaženim ocima prinosio je ne mala prinošenja, i kako da izrečem neispovedime njegove milostinje? No još čujte o ovom blaženom divno i preslavno božje milosrđe, kako ovo čineći, i ovo ne ostavljajući, svagda bolovaše za otačastvo svoje kao sveti Dimitrije, i toliko se pročuo ovaj blaženi i krotki vrlinom i silom i krepošću, darovanom mu od mazdodavca13 Boga, da se svi carevi i varvari bojahu samo kad se spomene njegovo ime. Kao Aleksandar, makedonski car, uzveličan silom na zemlji, tako isto se i ovaj uzveliča u Bogom darovanoj svojoj državi, kao što se mogao videti u časnoj slici svojoj i muškosti i dobroti i carskoj pratnji, i tome diveći se (morao je čovek) reći: „Veći si od sviju silnih careva, o slavni kralju, jer mnogim premudrostima borbeni i nepobedni tvoj život priča se, da se svi dive božjoj sili i velikoj pomoći blaženome, zbog smernosti njegove i krotosti i vrline života njegova, da je bio udostojen tolikoga čuvanja i pokrova, da je čudno slušati i strašno razumeti.“
Čudno je da se car sastane sa inoplemenim carem, i da opet sprovede svoju volju. Ovaj blaženi imao je svu nadu ka Vladici Hristu i govorio je: „Gospod je zaštitnik života moga, neću se nikoga ubojati“14; i opet ne jedanput, no i dvaput hoteći da se sastane sa vaseljenskim carem Novoga Rima, Konstantinopolja, kir-Andronikom, da dobije od njega što želi, a ne čuvši o sebi ni hulne reči, želju srcu svome svrši, i ne samo u svojoj državi ili u zemlji grčkoj, no i u samom stolnom gradu mu Solunu, postiže svaku svoju volju. Takođe i sa bugarskim carem u Trnovu sastavši se, svaku pravdu kraljevstvu svome pronađe.
Napomene
- Jevanđelje po Jovanu (1, 9).
- Psalam (86, 11).
- Psalam (90, 9).
- Psalam (43, 3).
- Psalam (26, 8).
- Psalam (42, 2).
- Pomaniji, Vizantiji.
- Jevanđelje po Mateju (5, 14).
- Jevanđelje po Mateju (25, 34—35).
- Sava je zaista u ovoj solunskoj crkvi bio rukopoložen za arhimandrita, pre svoga odlaska u Srbiju.
- Serava, rečica koja prolazi kroz Skoplje i uliva se u Vardar.
- Jevanđelje po Jovanu (14, 21).
- Mazdodavac, nagradilac.
- Psalam (27, 1).