Poglavlje 10: Izbor Nikodima za arhiepiskopa
Ovaj blaženi previsoki kralj Stefan Uroš, carujući zemaljskim carstvom, i želeći višnjega, svagda brinući se dušom svojom, i naumi u blaženome svome srcu, rekavši: „Evo sam u starosti mojih dana, no, Gospode caru vekova, daj mi sluzi tvome po srcu mome muža sveta i pravedna koji će me voditi do kraja, strah tvoj primivši, i držati ga u mome malaksalom srcu, kao što si darovao na prosvećenje duše mnogočasnom Joasafu prepodobnoga oca Varlaama1, koji ga prosveti razumnom svetlošću i odagna od duše njegove veliku tamu pomračenja, i usadi strah božji u mnogorazumnom srcu njegovu da čini dobro pred Gospodom; i kao gospodinu svetom mome praroditelju, prvovenčanom kralju Stefanu, telorodnoga brata prosvećnika srpskoj zemlji kir-Savu; jer on svetim svojim molitvama i sebi i njemu ishodi nebesko carstvo; takođe, Gospode, tvojim milosrđem i roditelju mome darovao si telorodnoga brata, koji upravlja presto tvoj svetiteljstva i koji mu je držao duhovna pravila, i oba nađoše nebesko carstvo. I meni daruj, Gospode, po tvojoj milosti, i po mojoj prozbi tvoga ugodnog muža, da i meni bude tobom brat i prosvećnik i nastavnik duši mojoj.“ I izgovorivši sveduševnu molbu ka Vladici Hristu, i sabravši sav sabor otačastva svoga, svečasne episkope i igumane i monahe i velikoslavnu vlastelu, tražio je takvoga muža ne jednom, no i triput, i za celu godinu, i mnogo brinući se o tome. I Vladika Hristos, koji svagda sluša one koji ga se boje, i ovom blaženom uslišavši svesrdačnu molbu, položi u svedobro srce njegovo i celom saboru njegovu sigurno razumeti i saznati o prepodobnom bogopobožnom i svečasnom monahu u velikoj Svetoj Gori atonskoj, Nikodimu2, koji beše i porod i vaspitanje otačastva ovoga blaženoga kralja Stefana Uroša, i ovome od pre znan i od njega veoma poštovan, kao prozorljivi, unapred vide ovo što će se dogoditi ovom prepodobnom.
I odmah napisa bogoljubivu onom mužu, govoreći: „Gospodine i svečasni oče moj, ubedi se i dođi da tvoja čeda naučiš strahu božjem, i da nam predložiš veliku smernost da živimo u tvojoj poslušnosti, da i mi, čeda tvoja, uzveličamo Gospoda sa tobom, i potrudi se na apostolskom zidanju, polažući osnove svete i prave Hristove vere, i radi toga primićeš veliku nagradu. Dođi, pastiru dobrim Bogom darovanoga ti stada, upodobljavajući se Vladici svome Hristu načelniku pastira, da i mi budemo obrazac stadu svome; jer Vladika tvoj Hristos čeka tebe da mu prineseš plod dobre zemlje čiste tvoje duše, koju si očistio svojom velikom uzdržljivošću i smirenjem, i mene da nađeš (stečeš) i Hristu prineseš.“ A on, bogoljubac i prepodobni muž, poslušavši reč Hristova jevanđelja, koju reče Vladika Hristos: „Šta vam se čini, ako čovek ima stotinu ovaca, i jedna zabludi, neće li ostaviti devedeset i devet, i poći da traži zabludelu? I ako je nađe, pravo govorim, radovaće se zbog nje više negoli o onih devedeset i devet, koje nisu zabludele.“3 I opet reče: „Nisam došao da prizovem na pokajanje pravednike, no grešnike.“4 I te reči pomišljajući i ne hoteći ne poslušati ceo srpski sabor i ovoga previsokoga kralja Stefana Uroša, i sa velikim metanijem mnogih svetogorskih monaha ubedivši se sa svečasnim monasima svetogorskim, i dođe u srpsku zemlju, i ovom blaženom previsokom kralju kao da dođe neka velika radost, i Vladika Hristos ispuni mu volju, davši mu brata i oca i duševnoga vođu. I dogovorivši se sa celim saborom svojim u naročiti dan praznika, na Vaznesenje Hristovo, i ubedivši se sa velikom molbom, postaviše ga za arhiepiskopa, rekavši: „Preosvećenomu arhiepiskopu sve srpske zemlje i pomorske, mnoga leta!“ I tako je ovaj preosvećeni bio uzveden na presto svetoga gospodina našega i učitelja i prosvetitelja srpske zemlje, preosvećenoga arhiepiskopa kir-Save; i povereno mu stado Hristovih ovaca dobro je upravljao, imajući kao zakonito predanje svete apostole i bogonosne oce, prema apostolu, koji je rekao: „Pasite umno stado u kome vas postavi Duh sveti episkopima da pasete crkvu Boga živoga, koju steče svojom časnom krvlju.“5 I uz to se uvek brinuo da se vredno trudi za svako dobro delo i priloženje i obnovljenje crkve doma Spasova, tj. arhiepiskopije, znajući trudove i priloge koje priložiše svetitelji koji su bili pre njega, i revnovao je njima, da mu bude moguće da ispuni trudom meru onih koji su se pre njega trudili za božastvene crkve. Pošto mu je takva pomoć dana od Vladike Hrista, veoma ga ljubljaše previsoki gospodin kralj, i neiskazanom počašću poštovaše ga kao svoga gospodina i učitelja.
Napomene
- Joasaf i Varlaam, ličnosti iz srednjovekovnog duhovnog romana Varlaam i Joasaf.
- Nikodim, arhiepiskop (1317—1324), posredovao je u izmirenju Milutina i Dragutina, i uticao na kralja Milutina da svoga oslepelog sina vrati iz Carigrada. Preveo je sa grčkog tipik sv. Save Jerusalimskog.
- Jevanđelje po Mateju (18, 12).
- Jevanđelje po Mateju (9, 13).
- Dela apostolska (20, 28).