Poglavlje 2: Borba sa braničarskim velmožama Drmanom i Kudelinom
Posle mnogoga vremena, kada je ponovo primio vlast zemlje sremske blagočastivi kralj Stefan nađoše se neke dve velmože koji su se ukorenili u državi zemlje braničevske1, u mestu zvanom ždrelu2, i od mnogih vremena tu utvrdivši se kao samovlasni, ne bojeći se nikojega nasilja, braća jedne matere, naime Drman i Kudelin. Ovi, veoma hvaleći se svojom silom i ne dajući nikome da ima vlasti oko njihovih predela, od đavolskog dejstva nagovoreni, počeše se nositi zlom mišlju protiv ovoga blagočastivoga, hoteći ozlobiti i njega i njegovu državu. I ovaj hristoljubivi kralj, čuvši ovu zlu njihovu zaveru, i sakupivši svu silu svoje države, pođe u oblast njihovu, hoteći ih prognati, da kakogod, misleći zlo iz dana u dan, ne okončaju volju svoju. I kada je on došao u njihovu državu, zemlju braničevsku, pošto je ova zemlja bila veoma utvrđena, nije im mogao nikakve pakosti učiniti, niti ih odagnati iz tih predela, i opet se vrati u svoju državu. I ovi, videvši nasilje ovoga blagočastivoga kralja protiv njih, otišavši sakupiše oko sebe mnogu vojsku naroda tatarskoga i Kumane, davši im mnogo zlata. I sa ovima se jednodušno ustremiše na državu ovoga blagočastivoga kralja Stefana. I tada, zavojevavši mnoge strane njegove države, i veoma napadajući, činjahu mu velike pakosti, ne razilazeći se.
A gospodin kralj Stefan vide se u tolikoj bedi, i ne imajući drugo što činiti, ustavši pođe ka vazljubljenom svom bratu kralju Stefanu Urošu, i sa njime se sastade u državi župe rasinske, na reci Moravi, u mestu zvanom Mačkovci. I tako mu javi mnoge svoje skrbi koje su mu se dogodile od njegovih ratnih neprijatelja. I poče mu se sa velikom žalošću moliti, govoreći: „Dužnost ti je, vazljubljeni brate, da osetiš bol zbog moje skrbi i da mi pomogneš da se izbavim od takva nasilja onih koji vojuju protiv mene, kao što sam i ja u prošlo vreme pomagao tebi. No, požurivši se, pomozi mi tvojom moćnom silom.“ Čuvši ove molbene reči, ovaj gospodin moj, previsoki kralj Uroš, od vazljubljenoga svoga brata, i u taj čas, ne kasnivši nimalo, zapovedi da se sakupe svi vojnici njegove države u pomoć vazljubljenome svome bratu. I tako obojica, sakupivši vojnike svoje, imajući u telu jednu volju i ljubav bratsku, pođoše na državu onih koji su podigli unutrašnje ratove i bune. I tako božjom pomoću postigavši svu svoju volju, prognaše one zlomislenike sa njihova nasledstva, i odoše posramljeni u pogibli i velikom preziru.
Ovaj gospodin moj, kralj Uroš, uzevši svu državu njihovu i imanje, dade ga vazljubljenome svome bratu, kralju Stefanu. Tu odadoše Bogu hvalu i slavu, jer njegovom krepkom rukom i visokom mišicom3 pobediše svoje neprijatelje; i, pošto su se ljubazno poveselili, i tako oprostivši se, odoše svaki svojoj kući.
Napomene
- Dragutin se u našim izvorima naziva sremskim kraljem, ali u stvari on je vladao severozapadnom Srbijom, koja se u to vreme nazivala Donjim Sremom.
- Ždrelo, sada Gornjačka klisura na Mlavi.
- Psalam (136, 12).