Poglavlje 3: Borbe Milutinove sa bugarskim knezom Šišmanom
I posle ovoga, vazljubljeni, opet treba da odam pohvalu, diveći se životu blagočastivoga gospodina moga previsokoga kralja, kada ga Bog sačuva nepovređena od pogibli koje ga snalaze. U ta vremena ustade u zemlji bugarskoj neki knez zvani Šišman, živeći u gradu zvanom Bdin1, držeći okolne krajeve i mnoge zemlje bugarske. Đavolskim nagovorom Šišman je zavideo na otačastvo ovoga blagočastivoga. Uznese se svojom mišlju visoko: da podigne silu svoju na ovoga hristoljubivoga. Neću kazati silu njegovu, no lopovske uzbune, kojima sam bi porugan; a ovome previsokome kralju nisu ni na um padale njegove lukave misli. Ovaj skupivši trikletu jeres tatarskog naroda i svoje vojnike, i iznenada uđe sa vojskom u državu ovoga blagočastivoga kralja do mesta zvanog Hvosna2, i, kada su hteli ući u mesto zvano Ždrelo, da uzmu tamošnje veliko nasledstvo crkve doma Spasova, tj. arhiepiskopije, nisu mogli. No tu, pobeđeni silom gospodnjom i molitvama sv. arhijereja Hristova Save, bi izbijeno veliko njihovo mnoštvo. Te noći, kada su stojali blizu toga mesta zvanoga Ždrelo, molitvama svojih ugodnika sv. Simeona i Save i arhijereja Hristova sv. Arsenija, koji tu leži u domu sv. apostola, javi im Bog veliko znamenje straha, takovo znamenje da su videli veliki ognjeni stup gde silazi sa neba, od koga su izlazile plamene luče i sa jarošću paljahu njihova lica, i ognjeni ljudi sa oružjem u rukama i sa velikom žestinom gonjahu ih, sekući njihove pukove. I tako videvši ovaj njihov zlomisleni vođ ovako znamenje za njegovu pogibao i za sve koji su sa njime, poče bežati, gonjen gnevom gospodnjim, sa malo vojske u svoju državu, ne mogavši postići svoje volje, samo navukavši sebi pogibao.
I videvši ovaj gospodin moj kralj šta se dogodilo, i tako sakupivši svu svoju vojsku, i sa ovom pođe na ovoga nečastivoga, ograđujući se silom sv. Duha. I, kada je došao u državu njegovu do grada zvanog Bdinja, i tu zauze i svu njegovu oblast, a ovaj sujemudri dade se u bekstvo, ušavši u brod, pređe reku zvanu Dunav, smiren i posramljen. Ovome gospodinu previsokome kralju sve se dade u ruke, a htede sve njegove stanove razoriti, i grad taj, u kome beše njegov dvor, do kraja srušiti, i opustošiti celu njegovu državu. A ovaj zlomisleni, videvši kako u jedan čas bi lišen sve slave svoje i bogatstva, poče šiljati ka ovome blagočastivome kralju molbene reči, ovako govoreći: „Gospodine moj, slavni kralju, odvrati jarost gneva tvoga od mene; jer što sam učinio, prema mojim delima ovo sve dođe na mene. No neću nastaviti ka ovom da imam takvu zlu misao u srcu mome. Primi me kao jednoga od vazljubljenih tvojih, sa kletvom izrekavši da do izdisanja moga neću više pogrešiti tvojoj volji.“ Gospodin kralj ovako reče: „Ako hoćeš da budeš po mojoj volji, kako mi obećavaš, učini što ti ja zapovedam. Hoću da uzmeš kćer jednoga od mojih velmoža, i po tome ću razumeti da su tvoje reči istinite.“ A on sa radošću reče: „Gospodine moj, učiniću kao što si mi zapovedio.“ I kada je ovo bilo, uverivši ga blagočastivi kralj, kako je po volji njegovoj i htenju, i vrati mu državu njegovu, koju mu beše uzeo i grad zvani Bdinj. I sve svršivši kako je po volji njegovoj nepokolebimo, i opet se sa velikom slavom vrati ka prestolu svome. I posle ovoga dade mu kćer velikoga svoga župana Dragoša da mu bude žena, i odlikova ga velikom čašću i mnogim darovima. I opet videći njegovu veliku privrženost i svaku istinitu poslušnost i služenje, ovaj blagočastivi kralj, zbog njegove svesrdačne ljubavi, dade kćer svoju za njegova sina, zvanoga Mihaila, koji posle postade car celoj bugarskoj zemlji.
Jer tako činjaše dobri Bog ovom hristoljubivom, ako bi ko naumio zlu misao protiv njega, no Gospod razaraše namere takovih, i svi se posle po nevolji pokoravahu njemu. Po božjoj volji, ovaj previsoki kralj prinudi silom svojom mnogi strani narod ka Bogom darovanoj mu državi, zemlji srpskoj. Mnogi carevi od njegova roda činiše silna dela, no gospodin moj prevaziđe sve.
Napomene
- Bdin, Vidin.
- Vidinski knez Šišman, uz pomoć Tatara, provalio je u Srbiju i došao čak do Peći, ali je Milutin uspeo ne samo da ga suzbije već da zauzme čak i Vidin. Rat se završio mirom i venčanjem Šišmanovog sina Mihaila sa ćerkom Milutinovom Anom.