Poglavlje 10: Danilo se sklanja od neprijatelja u ruski manastir. Neprijatelji ga tamo nalaze, od kojih se spasava i ide u Ksiropotam
Posle malo vremena od odlaska tih bezbožnika iz Svete Gore, čulo se da se spremaju da dođu na sveti manastir Hilandar i na prepodobnoga igumana Danila, da izvrše svoju volju. Jer kao divlje zveri škrgutahu zubima na ovoga gospodina mojega, ovako govoreći: „Kada bismo ga uhvatili, to bismo mnogobrojno bogatstvo dovoljno uzeli od njega.“ I mišljahu kojom bi veštinom mogli uhvatiti Prepodobnoga. A gospodin moj, čuvši takvu njihovu nameru da idu, uzevši sa sobom dva monaha i malo dece svoje, i ustavši ode u manastir ruski ka svetome Pantelejmonu, ka duhovnom ocu da mu se pokloni gledajući one bezbožnike, kako žure da ga zakolju. I kada je došao tamo u manastir, poklonivši se svetoj crkvi, i uzevši svoga duhovnoga oca, uziđe s njim na pirg. Tu nasamo, zajedno sa njime, ostade taj dan i noć, govoreći o duhovnim besedama. A oni bezbožnici nađoše neka dva muža od hilandarske oblasti, koji behu ljubimi ovom gospodinu mojemu, zvani Nikolaj i Georgije, i njima obećaše dati mnogo zlata ako im predadu Prepodobnoga. A oni prevareni đavolskim dejstvom obećaše da će im to učiniti. I kada je ovaj prepodobni bio u napred rečenom ruskom manastiru, podigavši se odoše oni bezbožnici na Hilandar. I kada čuše da je Prepodobni izišao, nađoše one muževe koje behu nagovorili, poslaše ih da, ušavši u grad ka Prepodobnom gde beše, i ove uvedu posle sebe. A oni, došavši noću, počeše dozivati kazujući svoja imena, i govoreći da im brzo otvore gradska vrata jer su radi neke velike rabote hilandarske poslani do Prepodobnoga. A monasi toga manastira, i sami bojeći se bezbožnih, ne otvoriše im, niti javiše ka Prepodobnom o njima. A kada je bilo vreme jutarnjega pjenija, javiše o ovome Prepodobnome. A on zapovedi da ih uvedu k njemu. I kada su ovi došli, poče ih pitati gospodin: „Zbog čega ste došli.“ A oni k njemu izgovoriše reči kojima bi mogli zatajiti svoju zlobu. A ovaj, vaistinu nezlobivi, verujući svakoj reči, i tima varalicama ne zazre lukavstva.
A kada je bilo vreme zore, ovaj blaženi hodio je oko pirga i pojao časove, i pogledavši ka jednom visokom mestu, i video je kako velike ptice lete ka tome manastiru, gde beše. I malo posle, kada je počela svetlost osijavati, ugledaše mnoge pukove bezbožnika gde idu, i tako najedanput opkoliše grad, čineći borbene pobede, i veoma vikahu, jer probivši gradske stene uskočiše unutra kao krilati, slično zverima sve grabeći. I počeše ka sebi dozivati one koje behu nagovorili da im predadu Prepodobnoga, i ka onima koji su držali taj manastir govorahu: „Ako hoćete da vam ne činimo nikakve pakosti, to nam dajte imenujući Blaženoga; ako li toga ne učinite, sve ovo od vas ognjem izgoreće.“ I tako u jedan čas božastvenu crkvu i sve zgrade (palate) toga manastira upališe, a veliku množinu drveta svukavši prislanjahu oko pirga, u kome beše Prepodobni, lese i daske, snopove lana svukavši užetoše, dok se nije taj pirg zažario kao i ognjena peć. Jer oni lukavi i bezbožni ratnici razjarivahu veći plamen, koji je visoko dosizao.
A čeda Prepodobnoga, koja su tu bila, ustreliše mnoge od bezbožnih. A one napred rečene varalice nagovarahu sve koji su bili u pirgu da predadu Prepodobnoga. I videći gospodin moj tu njihovu zlu zaveru, od mladosti svoje imao je vešt razum, i tu ga pokaza. Jer beše crkva na vrhu toga pirga, koja izvana ima tvrde železne ključeve, i ove tajno uzevši k sebi, reče ka onima koji su ga hteli predati: „Braćo, uđimo u crkvu da se pomolimo i da se međusobno oprostimo, jer se rastajem od vas ka smrti, koju unapred vidim.“ A ovo čineći Blaženi, umnom molitvom dosezaše do nebesa, čekajući pomoći od Gospoda. I svoja čeda beše naučio, kada uđu u crkvu, da ustavši otmu njihovo oružje i zatvore unutra u crkvi. I kada svi uđoše u crkvu sa Prepodobnim, ne znajući ništa o onom što će biti, tada čeda Blaženoga ugrabiše njihovo oružje, iskočiše napolje sa Prepodobnim, zaključavši sve unutra. A kada je ognjeni plamen dosizao do vrata, Blaženi nađe tu malo vode i ugasi ga. I opet tako isto učini. A kada mu nestade vode, u jednom zemljanom sudu nađe malo vina, i njime ugasi plamen. Jer Bog nikad ne odstupajući od slugu svojih, no koji je sačuvao tri mladića od ognjene peći1, i koji im je pretvorio plamen u rosu, takovu dobrotu pokaza i ovome. Jer se moglo osetiti kako nekakva prečudna hladovina duše od Gore Atonske, i ta hladi ognjenu jarost i razgoni pušenje dima.
Kada su toliku strašnu borbu vodili protiv Prepodobnoga od jutra sve do podne, i izišavši izvan grada, sedoše ti bezbožnici hoteći da jedu. I najedanput nastade među njima velika uzbuna i metež, jer uzimajući oružje svoje brzo usedahu na svoje konje, i moglo se videti kako beže. Ovaj gospodin moj mišljaše da zbog neke prevare spremaju neko iskušenje ili da idu po svoje drugove da, došavši sa mnogo većom silom, brzo okončaju svoju volju. I mnogo časova očekujući njihov povratak, vapijući iz dubine duše i moleći se sa toplim suzama Gospodu, govoraše: „Gospode, pred tobom je sva želja moja, i uzdisanje moje ne sakri se pred tobom.“2 I kada je video da se više ne vraćaju oni ratni protivnici, a uz to je Blaženi i čuo za nevolju koja im se dogodila, jer načelnici njihovi behu otišli sa svojim silama, a oni sami behu ostali, i zato pobegoše za njima bojeći se da ne budu pobijeni. A dobri moj hranitelj, videvši takvu pobedu nad svojim neprijateljima, otvorivši usta svoja blagodaraše Bogu sviju, čijim zastupstvom se pokazaše napadaji sujetnih kao za podsmeh. I izišavši otuda i usevši na konje sa Bogom darovanom decom, i dođe u manastir Svetih Četrdeset Mučenika, na obali mora, koji se zove Ksiropotam, koji od osnova ukrasi i utvrdi bogonosni otac kir Sava davanjem svoga mnogoga zlata, i tu upisa sebe i svoje roditelje u pomenik. U ovom, dakle, provede nekoliko dana, i opet otide ka svojoj ćeliji u Hilandar, slaveći Boga za sve.
Napomene
- Aluzija na biblijsku legendu iz knjige proroka Danila, po kojoj je vavilonski car Navukodonosor bacio u žeženu peć tri mladića, a oni su ipak ostali živi (Knjiga proroka Danila 3, 21).
- Psalam (38, 9).