Poglavlje 16: Danilo odlazi opet u Sv. Goru, i posle smrti Nikodimove dolazi za arhiepiskopa. Danilo kao arhiepiskop
Pošto je ovaj gospodin moj tada ispunio sve želje po srcu tome hristoljubivom kralju, kamo beše šiljan, razgarajući se ljubavlju Hristovom, imajući tako svoj um prikovan tamo, ustavši ode u Svetu Goru. Kada se posle njegova odlaska prestavio arhiepiskop Nikodim, i ovaj hristoljubivi kralj Uroš Treći, seti se ovoga gospodina mojega, i mnogim šiljanjem prizva ga k sebi, a on nije ništa znao šta će biti, i kao iznenada zapovedi da se sabere ceo sabor srpske zemlje. I kada je to bilo, ubeđenjem toga hristoljubivoga kralja i blagovoljenjem celoga sabora Svete Gore i sabora srpske zemlje, učiniše sve po zakonu, i uzvedoše ga na presto svetoga kir-Save u naročiti dan praznika Vazdviženja časnoga krsta i proslaviše ga govoreći: „Danilu, preosvećenome arhiepiskopu sviju srpskih i pomorskih zemalja, mnoga leta.“ A kada ovaj gospodin moj vide takav dar presvetoga Duha, kako mu se dade vlast počasti sedenja apostolskoga, koju nikada nije hteo niti se tomu nadao, ne male hvale blagodarenja davaše Gospodu Bogu, čijom voljom bi udostojen neiskazane milosti. Govoraše ovako:
„Veličajući veličam te, Gospode Bože moj, i slavim ime tvoje za množinu neiskazane ti dobrote, koju činiš sa mnom nedostojnim od mladosti moje pa sve do sada, ne udaljujući od tvojih milosrđa, no još više na veća prevodeći, otuda (dolazi) unapred razumevanje budućih (stvari) i razumevanje tajana, javljanje sakrivenoga, razdavanje blagodati, i nebesni život, tj. zborovanje sa anđelima i beskonačno veselje, sjedinjenje sa tobom na visinama i konačna želja, tj. beskonačna radost. Jer od takva sjedinjenja obogatio si i mene grešnoga. Jer takav dar, tobom darovan mi, nije samo moj, no i onih koji te ljube i onih koji su ti od početka ugodno poslužili. Ali znam te, darovaoca svakih prozbi, koje su tebi ugodne, jer nisi daleko od onih koji te prizivaju. Jer si rekao: Pozovi me, i uslišaću te1. Na to uzdajući se, molim nezlobivo tvoje čovekoljublje da se utvrdi um moj nepokolebim iskušenjima demonskim. No daj mi da hodim putem pravde tvoje i da priležno poslušam božastvene zapovesti tvoje. Jer ti si onaj koji uči čoveka razumu i koji vodiš ka istini, i koji kažeš: Ja sam put i istina i život2 i svetlost koja prosvećuje svakoga čoveka koji dolazi na svet3. Jer u tebe je riznica mudrosti i razum darežljivosti. Jer sveti pevac David uči nas govoreći: Pristupite k njemu i prosvetite se, i lica vaša neće se postideti. I opet: Gospode, u svetlosti lica tvoga poći ćemo, i o imenu tvojem uzradovaćemo se na vekove4. I božastveni Pavle: Odbacivši sada gordost i greh koji se lako nalazi, potecimo na predležeći nam podvig, gledajući ka načelniku vere i svršitelju svega Isusu5. Zato, dakle, druge nade i pribežišta neuzburkane tišine nemam osim tebe jedinoga Boga mojega i vladike. Daruj mi da ti u ovom veku ugodno poslužim svakim dobrim delima i nelicemernom ljubavlju od čistoga srca, postom i molitvom, žestokim životom, toplim suzama i milostinjom, koju ti hvališ, i svakom ostalom vrlinom. Treba da se više trudim za povereno mi od tebe delo u ovaj čas, da revnujem pravednim trudom svetiteljima koji su bili pre mene, koji se usrdno pobrinuše za tečevinu koristi njihove pri večnoj nagradi od tebe razdavača dobara.“
Jer ovake reči preosvećenoga gospodina mojega i dobroga hranitelja za ljubav božju (behu poznate) ne samo meni, no i svakoj čovečjoj prirodi. Jer ko ga, gledajući mnogoplodna dela njegova i neporočan život, neće smatrati blaženim, proslavljena od Gospoda u dolasku ovoga veka, i udostojena takve časti, u kojoj je imao savršenu vlast da bude istiniti i neiskazan rasuditelj duhovnih stvari među ljudima. Jer otkada primi presto arhijerejstva podignut od Gospoda, poče se neoslabno podvizavati dobrim podvigom, čineći svaka dela neporočno u prilaganju trudova za božastvenu crkvu, koju dostojno mogu zvati dom Spasov mojega vladike, arhiepiskopija srpska.
Posle ovoga, ja, nedostojni sluga njegov, usuđujem se da sve po redu iznesem vašem hristoljublju o ovom gospodinu mome, koliko trudeći se u činu črede svoje ugodno posluži Gospodu za korist duše svoje, i crkve božastvene od osnova podiže i sve oborene obnovi, i prosto, što nikada nije bilo, pokaza divno i preslavno na večan i blaženi njegov spomen. Jer hrabrom dušom imajući ljubav ka Bogu i toplo prisvajanje, ka njegovoj volji i htenju navikavši živeti od mladih noktiju, sve blagoobrazno po zakonu svršavajući prozbe što mu je na korist, dobri podvižnik sabiraše božastvene ustave i njima je krasio svetu crkvu kao zlatnim resama, ali još više od njih najbolja božastvena pjenija i velika slavoslovlja neprestano svršavaše ovaj preosvećeni. Jer, grabeći večno blaženstvo od Gospoda, i znajući da mnogim trudovima treba ući u carstvo nebesko, nikada ne dade pokoja telu ni dremanja očima svojima. No kada se dogodio dan koga praznika, ušavši u crkvu, sa Bogom darovanom mu decom i celim klirom crkvenim, svršavaše s njima uznošenja božja grlima, kako je dostojno na pohvalu kojega praznika, kao i slavni dobri pesnik budeći sve ka istinitom podvigu duševnoga sticanja. Jer krepko i neodstupno držaše ustave zakonskoga predanja; i ostalo veće od ovoga i još više. Jer dostojno mi je upodobiti ovoga preosvećenoga i nazvati ga ravnočasna takovima, koje hvaleći Grigorije Bogoslov reče: „Blago onima koji stekoše u ovom životu dobročino stupanje, oko koje ne zabludi, blag osmeh, hvalu solju i nelicemernošću rastvorenu, koji su smerni u zemaljskim i visoki u prenebesnim, ništa u svetu i više od sveta, koji su van tela i u telu. Jer takovih je deo Gospod.“
Jer i ovoga gospodina moga naoruža za svaka dobra dela, i dade mu da bude neporočan i nepostidan delatelj, koji upravlja reč istine, kome od početka nijedna zloba ne izmeni njegov razum, niti prevara prevari dušu njegovu. Mreže mnogopletene, tj. zamke lukavoga, imajući duhovna krila, prelete ih. Bio je udostojen mnogih viđenja božastvenoga razumevanja, i pokaza bogougodan život. Jer, naći ću mnogo više vrlina ovoga preosvećenoga, za koliko godina predrža presto svetoga Save. Mnoge dobre i prekrasne uspomene njegove javiše se u božastvenim crkvama, tj. unutrašnje potrebe i ikone božastvene zlatom okovane, izabrane rize (odežde) jerejske, epitrahilji i narukvice zlatom ukrašene, dipli i feloni, u kojima čatci6 služe zakonske (službe) u božastvenoj crkvi. Sastavljao je mnogobrojne knjige i iznalazio je one koje pre nikada nisu bile, i njima kao lepotom zvezda obasu Gospodom poverene mu hramove božastvene. Ne samo takvima, no i svakome koji trebaše obilno davaše, čime se slavi Gospod, i blažena je njegova uspomena. Jer Bogom darovanim mu razumom poučavaše sve ljude ljubavi božjoj, i prizivajući ujedno sve ka razumu da znaju šta je zavet u Bogu i željeno delo blagočastija, i da vrline sigurno naviknu zakonima. Jer Gospod reče: „Koji god učini i nauči, ovaj će se veliki nazvati u carstvu nebesnom.“7 Ovaj preosvećeni gospodin moj u obojem ugodi Gospodu, sobom sve čineći i druge učeći, i zbog toga života, puna vrline i dobrote i ljubavi ka mnogima, svi velikoimeniti neštedno prinošahu svoja bogatstva u dom Spasov, srebrne i zlatne sasude, i ostala mnogoimenovana bogatstva, govoreći mu: „Znamo da ćemo bogoprijatnim tvojim molitvama dobiti oproštaj grehova; jer tobom vođeni i naučeni prinosimo ovo na dar Gospodu“, osobno dajući časti tome preosvećenome.
Ovaj gospodin moj od početka obogaćen od Gospoda neiscrpivim darom na vekove, i od mladosti navikavši da čini milostinju i utehu (ishranu) ništima, i izbavnik uvređenima, tolike mnoge darove i bogatstvo primajući, ništa ne steče sebi u imanje, samo je bogatio božastvenu crkvu i neoskudno je razdavao milostinju, sećajući se u umu onoga suda koji će biti bez milosti onima koji ne čine milostinje.
Napomene
- Psalam (91, 15).
- Jevanđelje po Jovanu (14, 6).
- Jevanđelje po Jovanu (1, 9).
- Psalam (34, 5 i 89, 15—16).
- Poslanica Jevrejima (12, 1).
- Čatci, čitači.
- Jevanđelje po Mateju (5, 19).