Poglavlje 15: Kralj Uroš poziva Danila k sebi. Danilo nastaje episkop humski. Iza kralja Uroša postaje kralj Stefan Uroš Treći
U vreme u koje iđaše ovaj preosvećeni u Svetu Goru, ostavivši starešinstvo napred rečenoga manastira, crkve svetoga Stefana, koja je episkopija banjska, po odlasku ovoga gospodina mojega, učini blagočastivi kralj da se to mesto zove igumanija. I posle nekoga vremena bi javljeno tome blagočastivom kralju Urošu o ovom sveosvećenom episkopu kir-Danilu da hoće da ide u Jerusalim i njegova okolna mesta, da ih vidi. Jer vaistinu je to želeo gospodin moj. Čuvši to blagočastivi kralj Uroš, pošto ga je znao kao potrebna u svemu i kao celomudrena rasuditelja u duhovnim stvarima, veoma se sažali zbog rastanka sa njime, i poče šiljati ka njemu ljubazne reči, govoreći: „Znam te da si mi brazda od svoje mladosti bio poslušljiv, i da nikada nisi popustio da činiš dobra dela za dušu moju i telo, i da si uvek poslušao ono što sam ti govorio. Da, dakle, ne ostavi me na kraju moga života, dođi k nama da neku malu korist učiniš duši mojoj.“ Mnogo vremena je šiljao ka Sveosvećenom, i mnogorazlične reči javi mu. A moj dobri hranitelj, zbog ljubavi dela duhovnoga, koje je imao blagočastivi sa njime, evo opet po treći put pođe k njemu, jednako ne znajući šta će biti sa njime. I kada je došao k njemu, tada mu blagočastivi kralj nesumnjivo javi, govoreći mu: „Neka ti je znano, gospodine moj oče, da od kako si se razlučio od nas, tužili smo za tobom. A hvala i blagodarenje Bogu, čijim blagovoljenjem opet dođe k nama, posle ovoga nećeš se rastati sa nama, jer slava i čast biće ti od mene darovana koliko ushteš.“ Kada je to čuo gospodin moj, obuze ga velika žalost zbog lišenja Svete Gore i poče moliti blagočastivoga da ga otpusti. I videvši da mu reči o tome ništa ne uspevaju, reče: „Za sve ovo neka je blagosloveno ime Gospodnje.“1
Zapovedi mu blagočastivi kralj da ide u dom Svetih Apostola2, a tada je bio preosvećeni arhiepiskop Sava Treći, i posla pismo k njemu da svaku čast odaje Sveosvećenome. Tu mu darova Preosvećeni svoju ćeliju za prebivanje mu. Od toga vremena blagočastivi kralj Uroš beše obećao da će ovome Preosvećenome dati presto svetoga Save3, koji posle i dobi po blagovoljenju božjemu. Kada je tu živeo u skladnim običajima kao što beše navikao, i posle nekoga vremena prestavi se napred rečeni arhiepiskop Sava, na čije mesto bi postavljen Nikodim arhiepiskop, a ovome gospodinu mojemu dade blagočastivi kralj episkopiju humsku. I kada je tamo živeo, posle malo vremena prispe smrtno razlučenje hristoljubivom kralju Urošu, i pri prestavljenju njegovu i gospodin moj beše se tu našao, i njegovo blaženo telo prenese sa slavom u rukotvoreni manastir hristoljubivoga (Banjska). I posle prestavljenja toga blagočastivoga primi presto sin njegov Stefan kralj Uroš Treći4, i veoma zavoli ovoga sveosvećenoga episkopa kir-Danila. Jer njime postiže sve svoje želje, i ni na koga se tako ne nadaše i ne uzdaše kao na ovoga gospodina mojega, jer kroz njega bilo mu je sve moguće. Jer, ako je imao kakvo poslanstvo sa okolnim carevima, ovaj gospodin moj svrši dobro i razumno tom blagočastivom, i ni u kojem delu ne pogreši njegove volje. I ovde bi nam trebalo mnogo govoriti o tadašnjim događajima u dane njegove, ali to je sve napisano u pređe pisanom žitiju toga hristoljubivoga kralja Uroša Trećeg5, kako mu posluži ovaj sveosvećeni gospodin moj Danilo. A meni priliči napred ukratko izložiti reč.
Napomene
- Knjiga o Jovu (1, 21).
- Manastir Žiča
- Tj. da će ga postaviti za arhiepiskopa. Milutin, međutim, nije održao obećanje, već je, posle smrti Save Trećeg, postavio za poglavara srpske crkve Nikodima, dok je Danilo postao episkop humski.
- Stefan Dečanski.
- Pisac se ovde poziva na svoje delo Život Stefana Dečanskog.