Poglavlje 19: Danilo obnavlja Žiču, pokriva je olovom, obnavlja i popisuje trapezariju
Mesto sveto, koje se zove dom Spasov, velika i prvosazdana arhiepiskopija, zvana Žiča, u prošla vremena, nekada, dugo je stojalo u pustoši nailaskom bezbožnoga naroda kumanskoga, i sve je bilo ognjem sažeženo1, a posle njih, pošto je bilo vreme, za blagočastivoga kralja Uroša i dok je u njegovo vreme bio preosvećeni arhiepiskop Jevstatije Treći, to mesto bi obnovljeno, ali ne svršeno, kao što beše isprva. Dok je ovaj preosvećeni arhiepiskop kir Danilo božjim blagovoljenjem upravljao presto svetoga Save, pošto je od početka imao neoslabnu ljubav ka Gospodu da čini njegovu volju, i hoteći u mnogorazličnim trudovima proslaviti svoju uspomenu zajedno u prenebesnim i zemaljskim stvarima, zavoleo je priskrbni i tesni put, po kome idući nikada ne pogreši u svome uzdanju, koje je bilo u pohvalu božju. Svagda imajući u svome umu strah gospodnji, koji je početak premudrosti2, sa mnogim skrbima i nuždom živeći svoj život, u gladovanju i žeđi i mnogom podvigu, u sebi govoraše: „Bojim se da kako, drugima propovedavši, sam budem nepotreban.“ To napred rečeno mesto, dom vladike sviju, Boga, bilo je obnovljeno mnogim trudovima od ovoga preosvećenoga u savršenu lepotu, koliko mu beše moguće. Jer crkvu božastvenu pre pokrivenu, i potom oveštalu, ovaj gospodin moj pokri olovom, skinuvši staro. I kulu, takođe sazdanu u tom mestu, većma i u visinu uzdiže zidanjem, i pokri je olovom. A trpezariju, koja je saborna u tom mestu, i nju sasvim oborenu, ovaj preosvećeni gospodin moj obnovivši i popisa, da je blagolepno onima koji gledaju. I drugu palatu, načinjenu od drveta, tu blizu nje postavi. Jer su mnoge druge vrline njegove i obnovljenja u tom svetom mestu iznutra i spolja. A i dalje brinući se o njemu, sam nasadi mnoge vinograde, i ranije nasađene većma rasprostrani, tako da je u njegove dane božjom pomoću u svemu obilovalo.
Napomene
- Manastir Žiča je godine 1292. bio spaljen prilikom tatarske najezde.
- Psalam (111, 10).