Poglavlje 12
I kada je to tako bilo, dođoše do Troje. Još ne behu nijedna vrata otvorena za borbu, i Urikšiš pred veče utvrdi straže na opkopima i reče vitezovima da uzmu oružje i jezdeći oko šatora moljaše ih govoreći: „Molim vas, grčki vitezovi, i pelagijski gospodari, izdržite tešku borbu veselim srcem!“ I potom silni kralj Jektor iziđe u boj, i povede sa sobom mnoge vitezove sa likom boga Jupitera i sa buktinjama živoga ognja da bi zapalili grčke brodove na šiknijskim obalama. I ču to Ajakš Telemonović i iziđe protivu Jektora kralja i protiv mnogih hrabrih trojanskih vitezova i svojim štitom štićaše hiljadu grčkih brodova od živoga ognja. I tu odagna mnoge hrabre vitezove i mnoge ratnike, i tu ubi ohologa viteza Šarpedonuša trojanskog, i ne dade Jektoru kralju da zapali grčke brodove, i tu ponese hiljadu rana na svom štitu.
I vrati se Jektor kralj u Troju i među njima beše presilni bog Jupiter. Pojavi se on u snu Agamenonu caru i reče mu: „Care, zašto spavaš? Ustani i naredi da se opreme grčke lađe i vrati se u Grčku! Ako li se ne vratiš, pogubiću tebe i tvoje potomstvo, jer ne želim trojansku propast.“ I Agamenon car probudi se iz svoga ona i pozva vitezove i reče: „Opremite brodove i pođite natrag!“ I mnogi vitezovi se poplašiše, i podigoše sramotna jedra, i počeše bežati. I zbuniše se zastave i ne znađahu kuda da idu. I ču to Urikšiš Laertić i pođe i poteče ka brodovima i govoraše: „O grčki gospodari i itracijski vitezovi, koja vam je to ludost naredila da bežite, i što se žurite svojim domovima pre nego što se navršilo deset godina. Zar se ne bojite da ćete tako izgoreti od Jektorova plamena?“ I tako vrati mnoge brodove natrag, i ustremi se na zastavnika Teržiteša1, koji ne htede da se vrati, udari ga po glavi, i vrati ga opet protivu njegove volje. I dođoše opet Grci u borbu protivu Troje. I Jektor kralj poseja veliku smrt po grčkoj vojsci.
A među njima beše i presilni Agamenon car. On beše uzeo kćer Križeuša popa2, a Križeuš beše sin Pebuša3 boga. I Pebuš bog ču, i rasrdi se veoma, i pusti u grčku vojsku veliku bolest, i umirahu vitezovi bez prestanka. I ču to Ancileš i prizva sebi Kalkaša popa4 i upita ga, govoreći mu: „Kaži mi, o Kalkašu pope, zbog čega je taj pomor u grčkoj vojsci, i ne može prestati?“ I reče mu Kalkaš pop: „Gospodine, ne smem ti to reći.“ I reče mu Ancileš: „Reci mi, inače ćeš ovog časa umreti.“ I reče mu Kalkaš pop: „Gospodine, uzeo je Agamenon car kćer Križeuša popa silom, i rasrdio se Pebuš bog. Dokle ne povrati kćer Križeuša popa, neće prestati ovaj pomor u grčkoj vojsci.“ I to čuvši, Ancileš pođe i uze Agamenonu caru ljubavnicu, Križeudu gospođu, i vrati je njenom ocu Križeušu popu. I skoči Agamenon car i uze Ancileševu milosnicu, Brižeidu gospođu5. I dođe iz borbe Ancileš sa gnevnim izrazom i htede pogubiti Agamenona cara. I rasrdi se Ancileš i ne htede više da ide u boj.
I potom iziđe Jektor kralj u boj i izvede sobom mnoge viteze trojanske i Pariža Aleksandra. I vide Menelauš car Aleksandra i ustremi se na njega Menelauš car i baci ga Menelauš car s konja dole, i ležaše pod konjem prebledevši od samrtnog straha. I tu beše blizu njega Venuš proročica, kojoj beše dosudio jabuku, i prekri ga velikom maglom, i ne vide ga Menelauš car ubiti. I vrati se opet Jektor kralj, i s njim Pariž Aleksandar, i karaše ga Jektor kralj, i reče mu: „O Parižu Aleksandre, gde je tvoja moć i gde je tvoje viteštvo kojim si mene pobeđivao u svakoj stvari i u svakoj borbi? A sada ležiš u svojoj ljubavi, a mi zbog tebe muku imamo i krv prolivamo.“ I kad dođe Aleksandar u Troju, karaše ga Jelena carica, i reče mu: „O Parižu Aleksandre, s pravom sam te ja zaustavljala da ne ideš protiv Menelauša cara jer an je dobar vitez među vitezovima, a tebi bolje leži da u Troji vodiš tance sa gospođama trojanskim. Ti više ne smeš ići u borbu.“
Napomene
- Teržiteš, verovatno Tersit, najružniji i najdrskiji čovek u grčkoj vojsci pod Trojom. Kada je drskim rečima napadao Agamemnona, Odisej ga je na radost svih prisutnih istukao.
- Pop, u značenju prorok.
- Pebuš, Febus, Apolon.
- Kalkaš, prorok Kalhant (Kalhas).
- Desete godine trojanskog rata, Agamemnon oduze Ahilu njegovu robinju i milosnicu Brižeidu, i Ahil se, uvređen i gnevan, povuče iz borbe. Sa opisom tog Ahilovog gneva počinje Ilijada.