Roman o Troji

Poglavlje 4

I kad je to tako bilo, kralj Prejamuš sazva zbor i reče pred celim zborom: „Ko hoće da mi pomogne u podizanju Troje, neka mi pomogne! Daću mu tri jame (rudnika) zlata.“ I čuše to dva đavola sa zemlje, Pebuš1 i Neptonuš2, i pogodiše se sa njim. Pebuš je bio strugalo, i rezaše i nameštaše kamenje, i zidahu onako kako je on želeo. A Neptonuš beše morski đavo i zapovedaše moru, i vađaše blato iz mora i zidahu kako su hteli. I dođoše Pebuš i Neptonuš ka Prejamušu kralju, i rekoše: „O gospodine kralju, mi svršismo posao. Daj nam zasluženo, onako kako si nam obećao.“ A kralj im pokaza jednu šaku i pregršt i reče: „Izaberite od ovih dveju jama koju hoćete, pa ću vam ih tri puta napuniti!“ A oni videvši da ih je Prejamuš kralj prevario, razgnjeviše se veoma na kralja, i pozvaše ga pred Jupitera boga i ne mogoše kralja dovesti. I odoše proročicama da bi se ispunilo proročanstvo po kome se Troja neće održati nego će biti razorena još u vreme kralja Prejamuša.

Napomene

  1. Pebuš, Febus, tj. Apolon, bog.
  2. Neptonuš, Neptun, tj, Posejdon, bog mora. Cela ova priča o zidanju Troje prema grčkom mitu ne odnosi se na Prijama već na njegova oca Laomedonta. Kada je postao kralj, Laomedont je podigao trojansku tvrđavu. U tom poslu pomagali su mu, po naređenju Zevsa, Apolon i Posejdon. Kada je posao bio gotov, Laomedont uskrati bogovima obećanu nagradu i otera ih obojicu. Da bi se osvetio, Posejdon pošalje neko čudovište koje je pustošilo useve i ubijalo ljude. Da bi ga umilostivio, Laomedont je morao čudovištu da žrtvuje svoju kćer Hesionu.

Стране: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22