Poglavlje 15
Pošto je to tako bilo, učiniše Grci i Trojanci među sobom sastanak, a između obeju vojski stajahu i svađahu se Ancileš i Jektor. I govoraše Ancileš: „O Jektore kralju, ostavi svoju oholost dalje od mene!“ I beše Ancileš pod šlemom i reče mu: „O Jektore kralju, ovo je dvanaesti šlem na mojoj glavi koji je od tvoga mača bio razbijen, i vrlo često kovač mora da krpi moje oklope koji su od tvoga mača probijeni, ali kažem ti: kralju, ostavi dalje od mene tvoju hrabrost, tvoje lepo viteštvo, tvoje hrabro jahanje i tvoje lepo znanje. I možeš dnevno probadati koliko god hoćeš grčkih vitezova. A sada ti kažem: moje dve ruke nose ti smrt, i moj mač Oriješ žedan je da se napije tvoje krvi.“ Ancileš govoraše oholo, a Jektor tiho odgovori i reče: „O Ancilešu gospodine, slušao sam da govore ljudi i proroci, i vi to govorite, da ću od tvoje desnice poginuti. Učini to danas. Napoj mač svoj u mojoj krvi, i nemoj ožalostiti bogove i proroke.“ I tu se htedoše sukobiti, ali im ne dadoše da se sukobe. I te noći gospođa Andropija1 usni strašan san, i probudivši se u pola noći dođe pred Prejamuševu ložnicu i uzdahnu. I ču to Prejamuš kralj: „Ko je to što je gospodskim uzdahom uzdisao pred mojom ložnicom?“ I reče gospođa Andropija: „Gospodine, evo, tu su ta usta koja sve do ovog sna nisu ti ništa odgovorila.“ I pozna je Prejamuš kralj, i skoči k njoj i reče: „Šta je to, gospođa Andropija?“ Ona reče: „Gospodine kralju, usnih san ove noći. Ako sutra pošalješ sina u boj, nećeš ga sačekati više.“ I reče kralj: „Gospođo Andropijo, idi u svoj stan, sutra ćemo o tome govoriti.“ Ispriča mu san i reče: „O kralju, videh u snu gde iz Troje iziđe medved, a iz grčkog logora vepar, i preseče vepar medveda i odvuče ga kroz ceo grčki logor.“ I reče kralj: „Ne boj se, gospođo Andropijo, i idi svojoj kući!“ I odvede je. I sutra zorom oglasiše se zvona. Jektor kralj pozva na oružje, i poče se sam oružati. I jedan vlasteličić, Pariž Tortrišarić, reče kralju: „Budi u moje ime, ako pobediš u boju, daj mi Diomedešev šlem i njegovu zastavu! Ja ću s tobom.“ I reče kralj Jektor: „Neka bude u tvoje ime! Daću ti ih.“
I trojanske gospođe dođoše moliti Jektora kralja tog dana da ne pođe u boj, i ne mogoše ga umoliti. I gospođa Andropija uze crno ruho i obuče se u njega, i uze sina Jektorova i držaše ga na prsima. I reče Jektor kralj: „O gospođo, što to činiš, i što si se obukla u crno ruho?“ Ona mu reče: „O kralju Jektore, kada se danas nećeš okanuti boja, nikada neću svetlo ruho obući. Neka još za tvoga života obučem prno ruho!“ I nikako ne htede Jektor odustati. I tada trojanske gospođe pometahu somotske ogrtače pred Jektorova konja i plakahu i govorahu: „To je poslednji znamen Jektorova konja.“ I pođe Jektor u boj i tog dana proli mnogo krvi u grčkoj vojsci.
I tog dana ubi Jektor sedam stotina Grka, pet gospodara i obori na zemlju Diomedeša Diteuševića2. I na njemu beše šlem optočen žeženim zlatom i ukrašen velikim biserima. I naže se Jektor kralj da skine šlem sa Diomedeša i da ga preda Parižu Tortrišariću, kome ga beše obećao. I beše tu blizu Ancileš oružan, i skoči od svoga šatora, i sagleda ga sa otkrivene strane, i probode ga na drugu stranu, i (ovaj) umre3. I Ancileš reče da ga privežu mrtva za rep njegova konja, i vukli su ga tako oko i unakrst celog logora. I potom reče da ga polože tako naoružana pored njegova šatora, i uveče poruči Ancileš celoj grčkoj vojsci, i govoraše im: „O grčki gospodari i itrakijski vitezovi, vi ste bili žalosni što deset godina niste skidali oružje sa sebe zbog Jektora kralja, a sada on leži pored moga šatora. Odmorite se, skinite sa sebe vaše oružje, i odahnite.“ I skinuše sa sebe oružje Grci, i odmoriše se.
Napomene
- Andropija, Andromaha, žena Hektorova, rodila mu je sina Astianakta, koga su Grci, po zauzeću Troje, bacili sa gradskih zidina, da bi sprečili proročanstvo o obnovi trojanskog carstva. Njena iskrena ljubav i velika odanost mužu, opevana je ne samo u Homerovoj Ilijadi, već i od strane Evripida i Vergilija.
- Diomedeš Diteušević, Diomed, grčki junak, sin Tideja i Deipile, kralj Arla. Borio se hrabro pod Trojom. Diomed je preživeo trojanski rat.
- U Ilijadi se sasvim drukčije opisuje dvoboj između Ahila i Hektora.