Poglavlje 6
I približi se Pariž Aleksandar reci Kšanduši, i tu nađe Oineš1 gospođu, i tu imade s njom prvu ljubav. I reče Oineš gospođa: „O Parižu Aleksandre, sad me ljubiš, a doći će potom vreme kada ćeš me ostaviti.“ I reče Pariž Aleksandar: „O gospođo Oineš, neću te ostaviti, a ako te ostavim, tada neka reka Kšanduša unatrag poteče!“
I dođe pod Troju, i iziđe pred njega otac njegov Prejamuš kralj, i vide njegovu lepotu i njegovu dobrotu, i obradova se time jako. I uze ga za ruku i povede ga u Troju, u svoju palatu. I tu provede nekoliko dana. I potom poče praviti lađu, želeći da pođe u Grčku i da stupi u službu cara Menelauša2. A gospođa Kšandra3 hodaše pored reke Šimoriševe, priđe joj Pebuš4 bog, i reče joj: „O Kšandra gospođo, dođi k meni i učini mi po želji, a ja ću te naučiti veštini da pogađaš šta će se u budućnosti dogoditi. A ti da se ne pohvališ kako si imala ljubav sa bogom Pebušem. Ako li se pohvališ, ja ti neću oduzeti taj dar, ali ću učiniti da ti niko ne veruje.“ I tada ona dođe u Troju, i pohvali se kako je imala ljubav sa Pebušem bogom. I prvo poče prorokovati i kazivaše Prejamušu: „Oče, zaustavi Pariža Aleksandra da ne ide u Grčku, jer će otuda dovesti gospođu Jelenu, caricu Menelauša cara, i zbog nje će Troja biti razorena i izgoreće do samih temelja.“ Ali joj to kralj Prejamuš ne poverova, i posla Pariža Aleksandra da ide u Grčku. I Pariž Aleksandar napravi lađu svoju da ide služiti Menelaušu caru. I otište se na more i prispe na dvor Menelaušev. I videvši ga Menelauš car iziđe pred njega.
I upita ga car Menelauš, i reče mu: „Ko si ti, otkuda dolaziš, i kuda ideš?“ A Pariž Aleksandar mu reče: „O caru Menelaušu, ja sam Pariž Aleksandar, sin Prejamuša kralja.“ I reče mu Menelauš car: „A što si došao do nas?“ Pariž Aleksandar reče: „O gospodine caru, došao sam u tvoj dvor da te dvorim i da vidim kakvi su dvorski običaji na tvome dvoru i čast. Rad bih da te običaje prenesem u trojansku palatu jer, gospodine caru, ne žudim ni za kakvim srebrom ili zlatom, ni za nekim imanjem, jer, gospodine caru, ima u gradu Troji više zlata i bisera negoli u celoj grčkoj zemlji.“ I to čuv, Menelauš car uze ga za ruku i povede ga u svoju palatu k Jeleni carici, i postavi ga na jednu stolicu pored sebe i svoje carice Jelene. I jedoše zajedno i pijahu sa Jelenom caricom iz iste kupe vina. I kada su digli čaršav, tada Pariž Aleksandar prolivaše crno vino po stolu i pisaše prstom svojim po stolu pred Jelenom caricom, i kazivaše: „Gospođo Jeleno, carice, volim te. Voli i ti mene!“
Napomene
- Oineš, proročica Enona, kći rečnog boga Kebrena, s kojom se Paris oženio dok je još živeo kao pastir.
- Menelauš, Menelaj, spartanski kralj, muž lepe Jelene, brat Agamemnona.
- Kšandra, Kasandra, kći kralja Prijama i Hekube, sestra Parisova. Pošto je bila vrlo lepa, bog Apolon joj obeća proročki dar, ako primi njegovu ljubav. Kasandra prvo obeća, ali se kasnije predomisli i odbije Apolona. Za kaznu, Apolon je osudi da njenim proročanstvima niko ne veruje.
- Pebuš, Febus, odnosno Apolon.