Poglavlje 7
A Jelena carica znađaše da čita, Menelauš car nije znao da čita. I jednog dana pozva carica Pariža Aleksandra i govoraše mu: „O Parižu Aleksandre, okani se tvoje nasrtljivosti prema meni, jer moj gospodin car može to saznati i onda će tvoju dušu odlučiti od tela, i umoriće te sramnom i nedostojnom smrću.“ I reče Pariž Aleksandar: „O gospođo Jeleno, moja služba nema drugog cilja sem tebe. I spreman sam da za tebe podnesem radije mučenje nego brzu smrt, i ne žalim da se za tvoju ljubav mučim dugo vremena.“ I reče carica Jelena: „O Parižu Aleksandre, ne krivim te mnogo, jer koji god vitez vidi toliku moju lepotu, mora uvek tako da govori.“ I više se carica ne brinjaše za to. I, potom, dogodi se jednog dana da stigne pismo caru Menelaušu iz pokrajine. I pismo kazivaše: „O Menelaušu caru, da zna tvoje veliko carstvo da se odmetnula od tebe cela pagažijska i kajiska oblast.“ Čuvši to, Menelauš car zapovedi da se skupi vojska i da pođe na Pagažiju. A Pariž Aleksandar, čuvši da car Menelauš ide s vojskom, učini se bolesnim. I poruči mu car Menelauš, govoreći mu: „O Parižu Aleksandre, oporavljaj se, oporavljaj, da pođeš sa mnom na vojsku.“ I Pariž Aleksandar odgovori mu, govoreći: „Gospodine caru, vrlo sam bolestan, ali ako višnji bogovi budu milostivi, ako budem mogao, poći ću za tobom.“ A svoju tajnu prevare skrivaše u srcu svom. I potom podiže se car Menelauš, i pođe na vojsku. I trećeg dana pođe carica Jelena da igra na paleštru1, gde je kraj obale morske bila paleštra na kojoj grčke gospođe igrahu i tance vođahu. Ču Pariž Aleksandar da carica Jelena ide na paleštru da vodi tance i igra. I reče Pariž Aleksandar svojim vitezovima: „Dovedite mi moju lađu!“ I reče Pariž Aleksandar: „Kada budete blizu, dajte mi znak!“ I tako učiniše Aleksandrovi vitezovi, i jedan Aleksandrov vitez, kada beše blizu, tada digoše zlatni šlem Aleksandrov. I vide Pariž Aleksandar svoj znak i poteče tamo gde vođahu tance i uvuče caricu Jelenu u lađu i otisnu se na more. I pođe ka gradu Troji, i čuvši to kralj Prejamuš i kraljica Tetiša gospođa, i iziđoše pred njega, a od njegove braće ne htede niko izići, jer su znali kolika će se krv proliti zbog carice Jelene. I potom pođe pismo za Menelaušem carem čak do Pagažije, i jedan glasnik donese pismo u kome je pisano: „Caru, da znaš, ote Pariž Aleksandar ženu tvoju, Jelenu caricu, i to ti pismo kazuje.“ I pročitav pismo, i rasrdi se zbog toga mnogo Menelauš car. I vrati se opet car u Pagažiju.
I zapovedi car Menelauš da po celoj Grčkoj, po svim stranama i zemljama, i svim gradovima iskupe silnu vojsku protivu Troje. I najpre dođe Ajakša Telemonić2, gospodar pelagonijski, bez zapovesti, sa trideset galija. I skupi se mnoga silna vojska, i beše na broju hiljadu galija.
Napomene
- Paleštra, palaestra, borilište, arena.
- Ajakš Telemonić, Ajaks ili Ajant, sin salamanskog kralja Telamona, najveći grčki junak posle Ahila. Kada mu posle smrti Ahilove nije bilo dodeljeno Ahilova oružje, pomerio je pameću, i držeći grčka stada za neprijatelje, načini strašan pokolj među njima. Kada je došao k sebi i video šta je počinio, od sramote oduzeo je samom sebi život.