Poglavlje 12: Sv. Simeon šalje sinu Stefanu krst od časnoga drveta s pismom no igumanu Metodiju. Stefan ga dočekuje i prima. Hvala krstu i zahvalnost Bogu
I opet ga vrati sveti Simeon sa časnim svojim blagoslovom sinu svojemu, dav mu časni i životvorni krst gospodnji, na kom bi raspet Vladika grehova naših radi, koji je sam, vladajući, nosio o vratu svojem i kojim je pobeđivao neprijatelje svoje, rekav: „Ovaj neka ti bude čuvar i utvrđenje, i pobedilac, i pomoćnik u borbama protivu vidljivih i nevidljivih neprijateljâ, i čedima tvojim na veke, i iscelilac bolesti telesnih i ranâ duševnih, i zemlji tvojoj tvrdo utočište i stena, i knezovima tvojim oštro koplje, i vojnicima tvojim štit vere i smela pobeda, i mir i tišina životu tvojemu, i da te dovede i predstavi neporočna Hristovu prestolu, razgoneći silom svojom pred tobom vazdušne carinike1, i uvek da ti pomaže, kao Davidu2 i drevnome caru Konstantinu, progoneći od tebe na svakom mestu besovske pukove. Budi ograđen silom ovoga na veke! Amin!“
Pođe s pomoću božjom pomenuti Metodije iguman, i stiže u državu sina njegova dragog, i dođe do krajnje vlasti njegove. I ču se kod prestola njegova: „Ide Metodije s blagoslovom oca tvojega, jer bogato izli i umnoži i molitvu i blagoslov tebi. Sada te časnim krstom ograđuje.“ Primiv glas ovaj, radujući se, gledaše da bi se što pre nasitio nepotrošljiva blaga. I gle, najednom iziđe kao sunce sa istoka, osvetljujući zapadne krajeve, i šaljući zrake svoje u vaseljenu i osvetljujući sav svet zracima Raspetoga na njemu. Jer zbog drveta otpadosmo od rajske hrane, a drvetom se opet udostojismo ponovnoga života3.
I, ustav sa arhijerejem svojim, i s jerejima, i s časnim črncima, i sa svim klirom, s kadionicama i sa svećama u rukama, i s mnoštvom naroda, vapijaše, kao nekad David igrajući pred ćivotom4 u senici: „Idite, hristonosni ljudi, poklonimo se životodarovnom drvetu krsnom. Dođite, pravoslavni hrišćani, nasladimo se neukradljiva bogatstva, blagoslova mojega gospodina svetog. Jer ovo je apostolska pohvala, mučeničko pobedno venčanje, monasima utvrđenje. O preblaženo drvo, na kom se raspe Hristos car i Gospod! O krsno drvo, državo carevima! O prečasno, mnogim bogateći. Jer tobom bismo iskupljeni od kletve zakonske. Jer na tebi Hristos Bog naš prikova i rukopis našega greha. Jer tobom se smrt umrtvi i ad razori. Jer o tebi apostol Pavle, hvaleći se, govoraše: Da se pohvalim ničim do tobom, krste gospodnji!“5
I tako, kiteći pohvalama kao krasnim cvetićima, sa psalmima, i pesmama, i pojanjima mnogim, nošaše ga u crkvu svoju sa svim mnoštvom na spremljeno mu mesto. I divljahu se, gledajući tolike božje milosti koje bivaju na vladaocu njihovu od blagosiljanja i sladosti prečistoga i preblaženog starca. I svršiše službu časnoga i životvornog krsta, i učiniše praznik sav taj dan i, opet okvasiv sve telo svoje suzama svetiteljskim, sin njegov i gospodar svojega otačastva govoraše: „Prikloni, Gospode, uho tvoje i usliši me, jer sam ništ i ubog ja: jer sam ja, Vladiko, sluga tvoj i sin sluškinje tvoje; i šta da dam Gospodu za ono što on meni dade?6 Koje ću pojanje da prinesem tvojemu milosrđu? Kojim usnama da ti hvalu prinesem? Jer si umnožio milost tvoju na meni, Bože, i naučio si čovekoljublje prečasnoga i preblaženog ugodnika svojega da uvek neiskaznim molitvama i blagoslovima i utvrđenjima ne ostavlja mene nedostojna. I šta da dam njemu ja, bedni? Ili šta da mu prinesem? Jer nisam dostojan da uđe pod krov strasne mi duše. Jer su blaga i darovi moji trošni i netrajni. Tebe znam, Gospode Bože moj, da imaš bogatstvo netruležno i blago života. I tebe molim iz dubine duše moje, da daš za mene, slugu tvojega; kao što si naučio, tako i podaj po mnogoj milosti tvojoj. Amin!“
I ostade tu iguman Svetoga, i primi počasti po dostojanju i nagradu prema svojim trudovima. I, svršiv nedovršeno i manastirske poslove, pođe opet Prečasnome, radujući se i zahvaljujući Gospodu Bogu Isusu Hristu i presvetoj Bogorodici.
Napomene
- Vazdušni carinici, po jednom hrišćanskom verovanju, duše posle smrti putuju kroz nebesa i nailaze na zle duhove, vazdušne carinike, kojima za grehove treba plaćati carinu.
- Davidu nije mogao pomoći krst, pošto nije bio hrišćanin.
- Tj. zbog rajskog drveta ljudi su izgubili raj (Adam i Eva), a zbog drvenog krsta dobili su ponovo spasenje.
- Ćivot, kovčeg u kome su čuvane Mojsijevih deset zapovesti.
- Poslanica Galatima (6, 14).
- Psalam (86, 1; 116, 16; 116, 12).