Poglavlje 4: Braća hvataju Nemanju i bacaju ga okovana u pećinu. Njegova molitva sv. Đorđu i oslobođenje. Zidanje manastira Sv. Nikole u Toplici i Sv. Đorđa
I opet ovaj naš gospodin sveti, ne mogući zaustaviti srca svoga, raspaljen Hristovom ljubavlju, poče zidati hram Svetoga arhijereja i čudotvorca oca Nikole, blizu Svete Bogorodice, one na ušću reke Banjske. I, dok je išao bos, radi reči Gospoda našega Isusa Hrista koju reče: Svaki koji se uznosi, poniziće se, a koji se ponižava uzneće se1, i dok je zidao hram svetog čudotvorca i brzoga u bedama pomoćnika Nikolaja, opet braća njegova, podsticanjem đavoljim i zlom revnošću i ljutim gnevom obuzeta, dođoše da ožaloste Svetoga, govoreći: „Šta radiš to, ne dogovoriv se o tom s nama, što ti ne liči da radiš?“ A on, pogledav na njih i s osmehom oko usana, govoraše: „Braćo moja draga, iako smo jednorodni, neka ne bude na gnev ovo delo moje, koje počeh u Gospodu i dovrših ga. Ja ga svrših pa, ako je dobro, neka je meni, a ako je zlo, neka opet bude meni. Nego prosite u Gospoda Boga mojega mnoge darove i milostinje velike i nekvarežne, da (ih) svako od vas primi.“
I svrši hram Svetome, i ustanovi u njem pravila o črncima, kako da slave Gospoda Boga neprestano. I življaše, zahvaljujući Bogu i Presvetoj, svetome arhijereju i čudotvorcu Nikolaju, dok ne stiže revnost đavolja, i već rigaše zmija svoju zlobu. Jer se dogovoriše s najstarijim od braće njegove, koji je tada vladao ovom srpskom zemljom i, dozvavši ovoga celomudrenog2 i svetog muža, uhvatiše ga, i okovaše mu ruke i noge, i vrgoše ga u pećinu kamenitu, kao što nekada braća vrgoše u jamu prekrasnog Josifa, ne razumevajući, bezumni, promisla vladičina koji će biti: da će nepovređeni od beda biti oni koji veruju u nj; i tako, radi pravde i čistote, izvede Josifa iz tamnice, i postavi ga za gospodina doma faraonova i za kneza svega imanja njegova3.
I ovoga opet, zbog krotosti i pravde, i divne smernosti, i zbog svih dobrih običaja, Vladika premilostivi rukom svojom krepkom i mišicom visokom4 izvede iz kamenite pećine, i izvede ga na presto otačastva njegova, i podiže ga za gospodara velikoga svemu svetu. Kao što reče Josifu da nauči knezove njegove kao i sebe, i da starce njegove umudri5, tako i ovaj presjajni i krepki sveti muž odnegova čeda svoja u blagoverju i čistoti, i sabra propalu zemlju svoju, ograđujući je krstom Hristovim, i knezove svoje nauči razumno, i starce umudri, šaljući zahvalnost i hvalu svoju Vladiki svih i Tvorcu.
Tako sedeći u pećini, s tugom u umu svom, sa srcem podvižnim6 moljaše se svetome i velikom mučeniku Hristovu i strastotrpcu7, i vojniku nepobednom Đorđu, ovako govoreći: „O strastotrpče, sveti mučeniče Hristov Đorđe, koji si Hrista radi pretrpeo stradanja, muke i rane različne bez broja, iako u velikoj bedi i na točk, rastrzan, ipak prizivaše Vladiku svetoga Gospoda Isusa Hrista da dođe na izbavljenje, i na isceljenje, i na utehu tvoju. Jer ti, koji si svoje klanje gledao, kao jagnje Hristovo, govoraše nezlobno: Primi, Gospode, prošenje moje, i koji budu u bedi i nevolji, ili u tamnici, ili na moru, pa prizovu imenom mojim tvoje čovekoljublje, radi neispitanoga milosrđa tvojega milostiv im budi, Gospode! I usliša Vladika molitvu tvoju i prošenje tvoje ispuni prema dostojnim trudima tvojim. Jer, uistinu, dostojan ti bi, strastotrpče Hristov, ugodiv Vladici svojemu Hristu. A ja se grešan i nedostojan javljam Gospodu. Jer s kakvim očima ja, omračeni, smem pogledati na nebesku visinu, ili s kakvim ću usnama prizvati Oca strašnog i tebe, Sveti? Nego, umilosrdivši se, strastotrpče Hristov, na mene, nevoljna i bedna, pohitaj Vladici svojemu, Isusu Hristu, koji je obećao ispunjavati ti prošenja, da me izbaviš sada iz muke ove i od uzâ koje me stežu, imenom tvojim svetim, da ti poslužim, Sveti, za sve dane života mojega, do poslednjega daha mojega, na koji način bude ugodno visini stradanja svojega, milošću i milosrđem onoga koji te je proslavio i venčao u svem svetu, Hrista, na sve vekove, amin!“
Ču strastotrpac Hristov molbu ovoga svetog muža, gospodina mi, i ispuni sve što je prosio u njega, pa ovaj sveti gospodin moj poče hitno, nimalo ne zadocnev, zidati hram svetoga i preslavnog i velikog mučenika Hristova, Đorđa8, s revnošću i ljubavlju, i svrši ga, prizivajući brzoga svog pomoćnika i, ukrasiv ga svakom lepotom i svima izvrsnim potrebama crkvenim, ustanovi pravilo o črncima, kako će neprestano slaviti svetoga i u nevoljama zaštitnika, strastotrpca Đorđa.
Napomene
- Jevanđelje po Mateju (23, 12).
- Celomudren, čist, nevin.
- Psalam (105, 21).
- Psalam (136, 12).
- Psalam (105, 22).
- Podvižan, trudoljubiv, uporan u podvizanju.
- Strastotrpac, stradalnik.
- Nemanja je gajio naročiti kult prema sv. Đorđu, zaštitniku ratnika.