Život svetoga Save / Domentijan ; preveo Lazar Mirković ; redakcija i komentari Radmila Marinković ; priredio Zoran Tasevski1
Meseca januara 14. dan. Život i podvizi prepodobnoga oca našega i bogonosnoga nastavnika sve srpske zemlje i pomorske, arhiepiskopa Save
Blagoslovi, oče!
Napomene
Život svetoga Save od Domentijana spada u najznačajnija i najobimnija dela srpske srednjovekovne književnosti. Pisan je ili 1242/43 godine, prema zapisu u Bečkom rukopisu, po kome je Daničić priredio izdanje ovog dela; ili 1253/4 godine, kako piše u zapisu u Petrogradskom (Pećkom) rukopisu, o kome (v. Jagić u „Starinama“ 5) postoje jaki argumenti i za jednu i za drugu godinu, te su mišljenja podeljena. Zapis na kraju drugog Domentijanovog dela, Život svetoga Simeona, ima godinu 1264.
Domentijan je živeo u 13. veku, a ono malo što znamo o njegovom životu rekao je on sam u svojim delima. Bio je hilandarski jeromonah, jedan od poslednjih učenika svetoga Save, živeo je u Savinoj Karejskoj ćeliji i u pirgu Preobraženja u Hilandaru, mestima gde se nesmetano predavao molitvama, razmišljanju i literarnom radu. Kao čovek i književnik bio je u svoje doba veoma cenjen: hilandarski monasi su ga uzeli za svog duhovnog oca, nazivali su ga „knjigoljubcem“ i „svetim bogoljubcem“, poštovali su njegovu pisanu reč (Teodor Span, Teodosije), srpski dvor je tražio da za njega piše biografiju osnivača dinastije, oba Domentijanova dela otišla su kao poklon kralju Urošu.
Sredinom 13. veka kult Nemanjin bio je konačno učvršćen: pričanje o Nemanji prelazilo je već u legendu. I crkva i dvor bili su podjednako zainteresovani za stvaranje kulta osnivača samostalne srpske crkve, istaknutog člana nemanjićke loze, Save Nemanjića. Neophodna priprema za stvaranje svetačkog kulta bilo je pisanje biografija i taj zadatak izvršio je Domentijan. Njegov Sava je još pre rođenja predodređen za sve one značajne poduhvate koje je sa uspehom izvršio: da postane monah, da osnuje Hilandar i ostale manastire, da postane arhiepiskop, da utvrdi „pravu veru“ u svojoj otadžbini, da bude duhovni otac rođenom ocu, da poseti sveta mesta, da štiti vladavinu svoga brata, da umre van domovine, da „prođe istoke i zapade“, da bude „zemaljski anđeo i nebeski čovek“. Savin će život stoga biti samo ispunjenje onoga što je božja promisao odredila, on će postati savršen svetitelj i duhovni vođ svoga naroda. Srpska književnost tako dobija biografiju sveca—osnivača samostalne crkve, kao što je već dala biografiju sveca—osnivača državne samostalnosti. Ideja o uporednoj istoriji svetovnoj i crkvenoj, koja će kasnije kod Danila i njegovih učenika prerasti u pravi sistem, već je kod Domentijana data. Nije neobično stoga što je dvor tražio da on izradi jednu biografiju Stefana Nemanje, koja će i stilski biti pandan biografiji Savinoj.
Domentijan je Prvovenčanog koristio kao uzor i kao izvor, ali je verovatno imao i druge izvore. Uz to on se često poziva i na očevice. O raznim izvorima, možda, govore i razni stilski postupci u pojedinim odeljcima njegovog dela. U osnovi dela je konkretno i pregledno ređanje događaja iz Savinog života, ali je u njega upleten ogroman broj dodataka drugačijeg karaktera: to su molitve, uglavnom prema psalmima; rečite i učene Savine besede; sažeti i jasni opisi putovanja; brojne priče o Savinim čudotvorenjima, jednostavne, dinamične i živahne; druge retorske pohvale, građene sa pažnjom i pretenzijama, koncipirane kao paralele, često dostižući visoke poetske zamahe. Ovakvo, stilski neujednačeno Domentijanovo delo prava je riznica srednjovekovnog literarnog postupka, veličanstvena kompoziciona građevina. U toj nesažetosti i raznovrsnosti leži Domentijanova slabost ako ga merimo modernim kriterijumima, a prednost ako u njemu vidimo čoveka srednjeg veka.
Drugo Domentijanovo delo, Život sv. Simeona, nema velike vrednosti, predstavlja kompilaciju iz Prvovenčanog i ranijeg Domentijanovog dela.
Kritičko izdanje: Đura Daničić, Život sv. Simeona i sv. Save, napisao Domentijan, 1865; prevod: Lazar Mirković, Životi sv. Save i sv. Simeona, SKZ br. 282.