Život Stefana Nemanje

Poglavlje 17: Sv. Simeon spasava Stefana od napada odmetnika mu Streza

Jedan odmetnik od istoga plemena Gotâ, zvanog i bugarskog1, po imenu Strez2, odvoji se na zapad k državi mojoj, napadnut od ovog zlog zakonoprestupnika, brata njegova3. Njega primih kao dragog sina, othranih ga i sačuvah nepovređena od najezdne pogibli i od ubistva njegova. Jer svakoga dana tražaše ga da ognjem sažeže telo njegovo ili da ga raseče na četiri česti i da ih poveša na putovima gradskim. Jer se ovaj mučilac veoma ostrvi, i slatko mu duši činjaše da proliva krv roda svojega. Bez broja i drugih ljudi istrebi, trudeći se da zemlju i more iskoreni pomišlju svojom. I, tražeći ovoga, pođoše na mene, dokonavši zli savet, ali koji ne postigoše blagodaću Gospoda Boga mojega Isusa Hrista i pomoću gospodina mojega, svetoga Simeona.

A ja, zadržav ga u svojim rukama, sa svom silom mojom, koju imam od Gospoda Boga mojega i od blagoslova Prečasnoga, sećajući se blagodati i nauke njegove da pružam ruku onome koji leži i zastupam uvređena, i da uvedem onoga koji nema krova, potrudih se, i oteh ih, i predadoh mu pola carstva bugarskog. I utvrdih ga u gradu po imenu Prosek, gde prožive slavne dane svoje, jer podržavah vlast njegovu i osvećivah ga od svih koji su ga napadali. Bilo je to u one dane kada sam živeo i držao ga u ljubavi svojoj, i radi Jevanđelja svetoga, kojim i pribavih sve ovo, i ne pomišljajući niti prozirući ono što će biti. Ali na ovom se zbi reč vladičina: Dobar čovek iz dobroga skrovišta srca svojega iznosi dobro, a rđav čovek iz rđavog skrovišta srca svojega zlo4. Na njemu se zbi Pismo: Ugoji se i odeblja5, i odmetnu se omiljeni, zaboravi na onoga koji ga je, Boga radi, podigao. Đavolom nagovoren odvrže se i bunu podiže na me, i poče se spremati da mi vrati zlo za dobro, i da ozlobi mene, i otačastvo moje, i utvrđenje Svetoga.

A ja, grešni, sećajući se poukâ gospodina mojega svetog i ne uzdajući se u silu svoju od početka, nego da mislim na ono što nije visoko, nego da se ugledam na ponižene, jer poniženima obeća davati blagodat, umolih prečasnog oca svojega učitelja i nastavnika, Savu jeromonaha, da ide i izobliči bezumlje ovoga zloga sâda i zlo prorašće, koje ne nasadi otac nebeski. I ovaj se ne oleni, nego otide i izobliči zlobu njegovu, i priroda slatka i dobra i medotočna učenja svoja da ga zadobije za način ljudi koji pravedno žive i dobrodušnih careva, jer pravoslavne careve Gospod nazva hrišćanima, — da vrši reč gospodnju i da živi u ljubavi, koja je bolja od svih žrtava paljenica koje se prinose.

A ovaj bednik ostade nesalomljiv i od zlobe ne izmeni razuma svojega, i ne posluša zapovedi i učenja njegova, zaboraviv na pastira otačastva svojega i predstavnika višnjemu prestolu, čijim se moljenjem i pomoću mnoge sile i silne države satrše. Jednako se držaše svoje zle namere, ne znajući, bezumni, reči prorokove: Neću se poplašiti čoveka, kad se obogati ili kad se umnoži slava doma njegova: jer kad umre, neće li ostaviti sve?6

Odmah pomoću presvete Bogorodice i silom svetoga Simeona, koji podržava krepkim dlanom otačastvo svoje, bi ovo. Kao što dobropobedni i pomoćljivi i otačastvoljubac Dimitrije strastotrpac probode cara7, rođaka ovoga, i umori zlom smrću, ne dajući da vređa otačastvo njegovo, tako i ovaj moj sveti gospodin, pomažući i čuvajući otačastvo svoje, probode ovoga zlotvora. I izdahnu u sred naroda zlom smrću, i smrću čudnom, da su se svi čudili tome. I bi najednom nag, oboren i nepotreban. I na njemu se zbi: Videh bezbožnika kako se preuznosi i visi kao kedri livanski i prođoh i gle, ne bi ga: i potražih ga, i ne nađe se mesto njegovo8. Sudbe pravednih su u rukama gospodnjim, i pravda njihova živi na veke, i pobeda njihova je nad svima sablaznima koje čine bezakonici9.

Napomene

  1. Bugare su naši stari pisci nazivali i Gotima.
  2. O Dobromiru Strezu, v. odgovarajuće napomene u Teodosijevoj biografiji sv. Save.
  3. Tj. od Borila.
  4. Jevanđelje po Mateju (12, 35).
  5. Peta knjiga Mojsijeva (32, 15).
  6. Psalam (49, 16—17).
  7. Sv. Dimitriju, zaštitniku Soluna, pripisuje se ubistvo bugarskog cara Kalojovana.
  8. Psalam (37, 35—36).
  9. Po premudrosti Solomonovoj.

Стране: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22