Poglavlje 2: Rođenje i krštenje Stefana Nemanje
Zato ću, u Gospodu svetitelji, jerarsi, jereji i črnorisci, prijatelji i braćo1 moja, ja Stefan, nedostojni i grešni i jadni bivši pred njegovim odlaskom, koji sam rođen pa i odnegovan od njega, ispričati rođenje i život i vrline ovoga svetog gospodina svojeg. Iako me tada nije bilo niti pamtim šta je bilo o rođenju njegovu, ipak sam slušao da je bio veliki metež u ovoj strani srpske zemlje, i Dioklitije i Dalmacije i Travunije, i da su roditelju njegovu braća mu zavišću oduzeli zemlju, a on iziđe iz bunâ njihovih u mesto rođenja svojega, po imenu Dioklitija2.
I voljom božjom i prečiste njihove Matere rodi i ovo sveto dete, koje će božjim promislom biti sakupilac propalih zemalja otačastva njegova, pastir i učitelj pa, štaviše, i obnovilac onoga što je bilo propalo, u mestu po imenu Ribnica3. A kako su u zemlji toj (i) latinski jereji, to se po volji božjoj udostoji da u hramu tom primi (i) latinsko krštenje. A kad se vratio otac njegov u stolno mesto, opet se udostoji da primi drugo krštenje iz ruku svetitelja i arhijereja usred srpske zemlje, u hramu svetih i sveslavnih i vrhovnih apostolâ, Petra i Pavla4, idući za vladikom svojim pastirom Hristom, kao što Sveto pismo kaže: Sisao si mleko iz obeju dojki, tj. izvršilac je „Staroga“ i „Novog zaveta“. Dok se tako vaspitavao u blagoverju i bogočašću roditelja svojih, roditelji njegovi pažahu na dete, ne znajući božje tajne ni pučine milosrđa koja će se dogoditi na njemu da će carovati nad zemaljskima i da će se na nebesima nastanjivati s anđelima.
Napomene
- Srednjovekovni vladari su velikaše sebi ravne nazivali braćom.
Sudeći po ovim rečima, Stefan kao da je ovo svoje delo čitao pred saborom prilikom neke svečanosti. - Dioklitija, Duklja, uža Crna Gora.
- Ribnica, mesto u neposrednoj blizini današnje Podgorice.
- Crkva u Rasu (Novom Pazaru).