Poglavlje 3: Stefan Nemanja dobija od grčkoga cara Manojla Dubočicu; zida manastir Svete Bogorodice u Toplici
A kad je odrastao do mladićstva, i primio čest otačastva svojeg, po imenu Toplicu, Ibar i Rasinu i zvane Reke1, uvek protivni đavo ne prestajaše nanositi napasti pravednome, i ožalošćavaše ga braćom njegovom, a ne znađaše, bezumni, da se za trpljenje napasti trostruki venac pletaše na glavi pravednoga. Jer na gnev zbog prevare ne pomišljaše, nego, odvrgav zlobu đavolu u napadanju braće svoje, staraše se kako će ugoditi Gospodu i tvoriti pred njim ugodna dela.
A kad ču bogoljubivi car Manojlo2 iz Konstantinova grada o izvrsnoj čistoti i o smernosti i krotosti ovoga nezlobnog, približiv se nišavskom kraju želeći ga videti, posla po nj da dođe na viđenje. I on, pohitav, dođe k njemu. A kad ga ovaj ugleda, primi ga s carskom ljubavlju i poljubi ga. I, zadiviv se, odlikova ga carskim dostojanstvom i različnim darovima. I, odvojiv mu od svoje zemlje, dade mu zvanu Dubočicu govoreći: „Tebi budi i potomstvu tvojemu po tebi, ni s kim u zajednici, ni sa mnom, ni sa srodnicima mojim po meni“.
I tome, braćo, neka se ne počudi um vaš što ga carevi ljubljahu carskom ljubavlju i što mu množahu počasti i darove. I drugi ga vladaoci marljivo slušahu, jer ga višnji Gospod Isus Hristos ljubljaše. O dragi, neka je znano svakome stvoru da onima koji ljube Boga svim srcem sve polazi za rukom. Jer, iako ovoga Svetoga ljubljaše car, i on gledaše carske ljubavi, srce se njegovo raspaljivaše božanstvenim ognjem kako će ugoditi Gospodu i graditi hramove ugodnika svetih.
Došav, nimalo ne zadocnev, poče žurno zidati u otačastvu svojem, u Toplici, hram Presvete Bogorodice, na ušću reke po imenu Kosaonice. I ukrasiv ga svima pravima crkvenim, ustanovi u njemu sabor črnacâ, sa časnim bogoljubivim podružjem3 svojim, po imenu Anom. I predade joj hram Presvete da se stara o njemu po svakom delu i o črncima koje ustanovi u tom manastiru svetom. A ona slušaše sa svakom poslušnošću i dobrodušnošću, čuvajući hram Presvete Bogorodice, predani joj ovim njenom svetim gospodinom. Jer o ovoj reče Mudri4: Časna žena u domu muža svojega više vredi od bisera i dragog kamenja5. Zemaljski misle o biseru i kamenju. Trošni su kamen i biseri, a prorok misli na onoga koji je pun dobrih dela, kao bisera i dragoga kamenja. Na to se i ona ugleda, tvoreći ugodna dela pred Gospodom u domu muža svojega.
Napomene
- Reke, današnja Pusta reka u Toplici.
- Vizantijski car Manojlo Prvi Komnen (1143—1180).
- Poduržje, supruga.
- Solomon.
- Priče Solomonove (31, 10).