Poglavlje 15: Čudesa sv. Simeona: pušta miro iz tela i rake svoje, isceljuje besom mučene i bogalje
Minu malo vremena od dana prestavljenja njegova, i sabrasmo se svi, čineći praznik smrti njegove. I Bog premilostivi, koji ga je čuvao od mladosti njegove, i sad ga nije ostavio, pokaza čovekoljublja svoja sam gospodinom svetim na nama, slugama njegovim. I istoči raka njegova miro čudna i prijatna mirisa, isceljujući bolne i stradanja različna i, prosto reći, progoneći besne duhove. I ne samo jednom, nego i u sve časove isticaše neiskazano i preslavno miro otačastvu svojemu.
Kad su igumani Dionisije i svi črnci koji su tu služili službu i bdenje noćno u hramu Presvete Bogorodice, tu gde leže mošti Svetoga, dopade neko, obuzet besom, koji ga mučaše po sve dane, koji se nikako ne umirivaše, nego ga svagda bes gonjaše van vaseljene, kroz gore i kamenje. I jednom, dobiv nešto malo olakšanja pomoću svetoga Simeona, obgrliv raku Prečasnoga, vapijaše: „Pomiluj, Sveti, mene koji nije očekivao spasenja, i izbavi, Prečasni, onoga koji je sasvim propao i poraboćen besu lukavome, koji vlada njime, jer smo mi stado otačastva tvojega. Ne daj nas besovima na radost, nego nas izbavi prečistim molitvama svojim, imajući potom slobode k Vladici!“ I svi povikaše sa suzama: „Pomiluj dušu propalu, Prečasni!“ I odmah, umilosrdivši se, isceli ga. I otide domu svojemu, radujući se i slaveći Boga, koji je dao silu ugodnicima svojim.
I drugo divno čudo čujte, braćo! Čovek neki bogalj pužaše na nogama svojim, i ne mogaše se nikako uspraviti, niti mogaše stati na noge svoje, jer mu obe noge bejahu oduzete i pregorele ognjem u kolenima, zamalo što nisu sasvim otpale i ne držahu se, jer su žile bile izgorele pa, plazeći na rukama svojim, vukao je za sobom noge svoje. I, naišav ga prečasni Sava, otac moj, zaviv ga u vreću, prinese ga moštima Prečasnoga, proseći u njega isceljenja mu. Jer nemoćni, čuv o čudesima koja bivaju i isceljenjima od Svetoga, kričaše i vapijaše, govoreći: „Pomiluj, Sveti, mene koji je propuzio gresima svojim i koji je ubijen od zlih razbojnikâ, i leži još živ. Jer kao što je Vladika tvoj iscelio pređe oslabljenoga da je ovaj odar uzeo i da hodi pravo1, tako i ti, Sveti, ako hoćeš, možeš mi pomoći milošću, danom ti od Boga i Spasa tvojega, Isusa Hrista. Isceli, me, grešnoga, kao učenik pravi Hrista tvojega!“
A on, Sveti, koji svagda miluje stado svoje, isceli ovoga oslabljenog i učini ga da pravo hodi. I skakaše čitav nogama svojim, zahvaljujući svetoj Trojici: Ocu i Sinu i svetome Duhu, i prečasnome i svetom Simeonu, koji mu je dao da hodi nogama svojim.
Napomene
- Jevanđelje po Jovanu (5, 8).