Poglavlje 6: Stefan Nemanja progoni bogumilski jeres
Dođe jedan od pravovernih vojnikâ njegovih pa, pav na kolena, s uzbuđenjem i uniženjem mnogim govoraše mu: „Ja sam među najhuđim slugama tvojim najmanji i, videv usrdnost tvoju prema vladici tvome Gospodu Isusu Hristu, i prečistoj vladičici Bogorodici, i svetim ugodnicima njihovim, zaštitnicima tvojim, koji krepkim dlanom podržavaju tvoju vlast nepovređenu, usudih se javiti tvojoj moći da se mrska ti i prokleta jeres već ukorenjuje u državi tvojoj.“
A ovaj prečasni sveti moj gospodin, nimalo ne zadocnev, odmah prizva svoga arhijereja, po imenu Jeftimija, i črnce s igumanima svojim, i časne jereje, i velmuže svoje, od maloga do velikoga, pa govoraše svetitelju1, i črncima, i svima sabranima: „Dođite i vidite, oci i braćo, ako sam i najhuđi među braćom svojom, ali Gospod Bog i prečista vladičica Bogorodica, mati njegova, ne gleda na lice čovečje, nego udostoji mene najgrđega, koji verujem u jedinobitnu nerazdeljivu Trojicu, da čuvam ovo predano mi stado, koje vidite sada, da se ne poseje kukolj lukavoga i odvratnoga đavola. I nikako nisam mislio da je on u oblasti mojoj, a već sad čujem da se lukavi brzo ukorenio i da hulu nanosi na svetoga Duha i da deli nedeljivo božanstvo, što govoraše bezumni Arije2, presecajući nedeljivo božanstvo. Kad su progovorili bogonosni oci: Ko ti, Spase, rize razdra? reče: Arije, bezumnik, koji Trojicu preseče3. Tako i ovi bezumni idu za učenjem njegovim, i ne znajući, bednici, da će, pošto su tako verovali, sići s njim, prokletim, na dno skrovišta adovih.“
I, dok je govorio ovaj Sveti, i dok je bila velika prepirka, dođe kći jednoga od velmožâ njegovih pravovernih, udata za muža od tih krivovernih, koja je bila u njih i saznala nečiste odvratnosti njihove, ali se nimalo ne kosnu vere njihove i, pavši k nogama Svetoga, ispovedaše jasno, govoreći mu: „Gospodine, gospodine moj, evo vidim kako tvoja država ispituje o ovoj mrskoj i odvratnoj veri; uistinu, gospodine moj, bih isprošena po bračnom zakonu, u oca mojega, sluge tvoga, koji je mislio da je jednoverstvo u tvojoj državi. I bih u tih zakonoprestupnikâ, i videh, gospodine, da zaista služe otpadniku od slave božje, samome sotoni. I ne mogući trpeti smrada gluhih kumirâ i mrske jeresi, istrgavši se iz ruke njihove i prebegavši, vapijem državi tvojoj: porazi krstom one koji se bore s nama, da nauče nečastivi neprijatelji kako je moćna vera tvoja, gospodine.“
A Sveti, izvedav ovu pred sabor svoj, sabran protivu te lukave jeresi, izobliči krivoverje njihovo, i savetova se sa svetiteljem Jeftimijem i sa časnim črncima, i sa velmožama svojim, i, nimalo ne zadocnev, posla na njih vojsku, naoružanu od slavnih svojih, govoreći: „Revnujući porevnovah za Gospodom Bogom svedržiocem.“4 Kao nekada prorok Ilija5, koji je ustao na bestidne jereje, i on izobliči bezboštvo njihovo, i jedne popali, druge raznim kaznama kazni, treće progna iz države svoje a domove njihove i sve imanje, sakupiv, razda prokaženim i ubogim. Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu, što ne ispoveda Hrista, sina Božjeg, a knjige njegove nečastive spali, i izagna ga, zapretiv da ispovedaju i pominju po svim stranama prokleto ime. I na sve strane iskoreni tu prokletu veru, da se i ne pominje nikako u državi njegovoj, nego da se slavi jednobitna i nerazdeljiva i životvorna Trojica: Otac i Sin i sveti Duh, svagda i sad i uvek na veke vekova. Amin.
Napomene
- Svetitelj, episkop.
- Arije, aleksandrijski sveštenik (sredina 4. veka), osnivač poznate arijevske jeresi.
- Arije nije priznavao trojstvo Oca, Sina i sv. Duha.
- Prva knjiga Carstva (19, 10).
- Prorok Ilija je za vreme cara Agava naredio da se pobiju idolopoklonički sveštenici.