Poglavlje 20: Sv. Simeon spasava Stefana od ugarskog kralja Andrije i latinskog cara Filandra
I opet nam se daju1 ovoga Svetog čudesa, nebrojena, i neiskazana, i neizmerna, uvek i bez prestanka, obilno i prebogato. Jer čudotvorstva i sile velike zadivljavaju um roda čovečjeg. Jer kao što je nemogućno izmeriti dubine morske i visine nebeske, tako je nemogućno izbrojiti i čudesa preslavna, i neispitana, i neiskazana ovoga svetog gospodina mojega. Jer prezadivi svu vaseljenu jasno, javljajući se brz u pomoći, i u napastima krepak, i u najezdama neprijateljskim veliki zastupnik.
Po završetku čudesâ ovih, življah u miru i tišini u otačastvu mojem, zahvaljujući Gospodu i Bogu i Spasu mojemu Isusu Hristu, i prečistoj Vladičici njegovoj, i svetome gospodinu mojemu prečasnom Simeonu. Ali neprijateljski đavo, zavidnik dobra, uvek se trudi da u rov pogibaoni rine rod ljudski, sablaznima svojima i bedama mnogim, hoteći oslabiti one koji veruju u istinitoga Boga našeg, a koji, bedni, ne zna, koji je zaboravio onoga koji ga svagda progoni.
Jer nečastivi nauči dva cara da me ožaloste, kralja ugarskog po imenu Andriju, i cara grčkog zvanog Jerisa Filandra2. Svećaše rđav savet da me prognaju i da zemlju otačastva mojega razdele i zadrže sebi. Digoše velike sile svoje, ovaj od severnih stranâ, a onaj od istoka idući, pa da se sastanu i vide u gradu Nišu. I, kad se sastanu, da se obrnu na zemlju svetoga Simeona i na otačastvo moje, zovući me neprestano, na prevaru kao s ljubavlju, da dođem na viđenje njihovo. A beše u to vreme praznik Gospoda Boga našeg, po pashi slavnoga svetlog vaskrsenja. A ja, videv takvo ozlobljenje, i savet bezakonički, i opsadu mnogih narodâ, i neprijatelje koji su se stekli zajedno, brzo potekoh raci preblaženoga gospodina mojeg, svetoga utešioca mojeg, brzoga u bedama pomoćnika. I, obgrliv raku moštiju njegovih, gde leži dobropobedno telo njegovo, vapijah s premnogim suzama k njemu. „Gospodine moj sveti, približiše se bezakonički gonioci moji i svećaše zajedno jednomisleno protivu tebe, zavet zavetovaše, trude se da potrebe slugu tvojega. Gospodine moj sveti, položi ih kao točak i kao slamke pred lice vetra. I da se postide oni koji ustaju na me, i sluga tvoj da se uzveseli. Jer si ti utočište i utvrđenje moje. I po čemu, gospodine, da razumem milost tvoju, i zastupljenje, i pohodu tvoju na meni grešnom?“
I odmah, u taj čas brzom njegovom pohodom prispe Duh sveti, i ispuni se prijatnomirisne masti sva crkva i izli se mirisno miro, ne kao što se izliva u sve dane, nego se poli sva crkva, da iznemogoše služioci kod svetoga groba, crpući sveto miro. I iz ispisanoga lika Svetoga, koji je na zidu crkvenom, isteče prečudna reka, da su se svi gledaoci divili i govorili: „O Predivni, kako si i suhi kamen obogatio svetim svojim Duhom. Dolaskom svojim učini da poteče reka isceljenja, kojom se nedužni, mažući se, isceljuju od različnih nedugâ svojih, hvalu dajući Bogu, koji ti je dao silu.“
Vratih se učitelju i nastavniku mojemu Savi jeromonahu, da se blagoslovim od ruke njegove, pa da idem protivu neprijateljâ, koji se približuju zemlji otačastva mojega, protivu Andrije, kralja ugarskoga. A on, primiv glas od svetoga gospodina mojeg, prečasnog Simeona, i, pošto mu je zapoveđeno da ide sa mnom, govoraše mi: „Dragi moj, ne straši se licâ mnogih narodâ, jer imaš gospodina svojega svetog, brzoga pomoćnika svojeg, koji ti pomaže i neće te posramiti u vekove, i ne boj se od njih, i ne tuguj. Jer sada će pretvoriti jarost njihovu u krotost, i gnev njihov u ljubav tvoju, i jarost njihovu u počast tvoju i slavu. Jer badre oči trostruko blaženoga starca budno zastupaju tvoje dobro. I videćeš očima svojim pomoć svoju za sobom, i svu volju svoju ispunjenu, i zversku svirepost pretvorenu u prebogate darove svoje.“
I najednom, dok je još govorio, počeše stizati, jedan za drugim, od slavnih slugu njegovih poslanici govoreći mi: „Dođi, brate moj dragi i slatki u Hristu Bogu, dođi, gospodine moj i brate, da se nasladimo u Gospodu slatke ljubavi. Dođi, da se postide svi koji nam misle zlo3. Dođi, da se sakriju neprijatelji naši. Dođi, da se pohvale i proslave koji nas ljube.“
I, pošto smo utvrdili časnim i životvornim krstom gospodnjim i prečistom vladičicom njegovom Bogorodicom, sastah se s njim na međi otačastva mojega, u gradu Ravnom4, molitvama i pomoću Svetoga u slavu i čast, i u neiskazano veselje i radost, da su se svi gledaoci divili tome. I preumnoži mi darove svoje različne svakoga dana, čašama carskim, ukrašenim kamenjem raznolikim, i konjima predivnim, obloženim i ukrašenim zlatnim opremama, koje sijaju kao sunce i zadivljuju čovečji vid, i premnoga odela, obuće carske i bagrenice5, različne kao i poljski cvetići, sve ukrašene biserom i kamenjem, kako carevima liči. I probavismo u veselju časnom 12 dana. A velmože njegove i boljari silni poklanjahu mi se svakoga dana i donošahu mi vrlo mnogo darova raznovrsnih. Vidite, braćo moja, prečudnu i predivnu ljubav muža ovoga slavnog, kako za ljubav moju divlje i besne zverove, ture i turice6 izveze, kao što mi izvezav i pitomu stoku dade, i sracinsku stoku7, da svi govorahu: „Divno i slavno videsmo u dane ove.“
Posle ovoga približi nam se grčki car, gnevan i jarošću obuzet, naučen od onih koji mi zlo misle, i sastasmo se u slavnom gradu Nišu, i koji mnogo hođaše, pa ma i neki mali deo da uzme od mene, i ne dobi, bezumni, nego zlim srcem ne mogade ni rata podići, ni ljubavi učiniti, molitvama Svetoga. I vrati se, opet posramljen, ali ne mogaše izići iz otačastva mojeg, jer zatvorih sve staze njegove pomoću svetoga gospodina mojeg. A kralj Andrija umoli me da iziđe u svoje carstvo. I ja, poslušav molbe njegove, ostavih ga. I otide s mirom, veliko beščašće i hulu ponesav carstvu svojemu. A mi otidosmo svako svojemu domu, slaveći Oca i Sina i svetoga Duha i svetog ovoga preblaženog Simeona, brzog pomoćnika našeg, i sad, i uvek, i u veke vekova, amin!
Napomene
- Sudeći po ovim rečima, Stefan je ovu glavu dopisao naknadno, kada je već bio završio svoje delo.
- Vidi o ovome odgovarajuće napomene u Teodosijevu Životu sv. Save.
- Psalam (35, 4).
- Ravno, Ćuprija.
- Bagrenica, crveni vladalački ogrtač.
- Tur i turica, vrsta goveda kojih više nema.
- Sracinska (Saracenska) stoka, verovatno kamile.