Poglavlje 7: Sv. Nikola se javlja Stefanu i daruje mu vid
Šta je bilo dalje? Već se svršavaše peta godina njegova prebivanja tamo, i došla je časna uspomena čudotvorivoga oca Nikolaja. Svenoćno bdenije vršilo se po običnom ustavu obitelji, i behu zapaljene mnoge sveće i kađenje. A stojaše i Stefan na određenom mu mestu, uzdišući iz dubine duše i moleći se skrušenošću srca. A kada sedoše po običaju i kada je na sredini trebalo da se pročita žitije i ujedno čudesa ovoga velikoga oca, od truda velikoga sede Stefan u sto i zadrema. I ugleda očima srca svoga onoga božastvenoga muža, koji mu se ranije javio; i ovaj je stao pred njega i rekao je k njemu: „Sećaš li se što sam ti pre rekao javivši se.“ A on, kao pavši na zemlju, govoraše da ga poznaje i da je (on) veliki Nikola, a da se ne seća što je (on) rekao. A milostivi on, reče: „Rekoh ti da ne skrbiš, jer u mojoj su ruci tvoje zenice i ove pokazah tebi.“ A on se javljaše da se seća ovih (reči), i (poče) pripadati k nogama svetitelju i pomilovanje prositi. A onaj koji se javio reče: „Ono što ti tada rekoh, sada sam poslan da ispunim.“ I kada (mu) davaše vid, podiže ga i učini krsni znak na licu, dotakavši se krajevima prstiju očiju, reče: „Gospod naš Isus Hristos, koji je slepome od rođenja dao vid, dariva i tvojim očima prvašnji zrak.“ I ovaj dakle postade nevidim, a ovaj (Stefan) se prestraši. I došavši k sebi, o neizrečenoga ti milosrđa Hriste, gledaše kao i ranije1.
I tako uzevši palicu, kao što hođaše (kao slep), na isti način izađe iz crkve. Kada je bio u ćeliji, na zemlju pavši, na mnogo časova suze izlivaše od novodarovanih onih zenica. Prinoseći suzne darove onome koji ih je dao, bijaše prsi, smatrajući sebe kao zemlju i pepeo, i govoraše da je nedostojan takva dobročinstva, a da (je dostojan) mnogih muka i kazni, jer takovi su sveti, kada se udostojavaju najvećega, tada mudruju najsmernije. A kada je dovoljno suza prolio, zakrivši oči ubrusom, pomoću palice opet dođe u crkvu, stojeći po običaju. I tako se utaji od sviju premudrim umišljenjem, i niko ne poznade da ima silu vida, do dana kada ga izabra Bog da caruje pravdom i postavi kao pastira svome otačastvu. O čemu smo napred govorili, vratićemo se da nastavimo povest.
Napomene
- U stvari Stefan Dečanski nije prilikom izvršenja kazne bio potpuno oslepljen, već mu je vid samo oštećen.