Poglavlje 10: Smrt kralja Milutina. Stefan postaje vladar
Kada je prošlo mnogo vremena, i kada je trebalo da se izvrši božastvena volja, dođe paru naprasno neka bolest, i kada se osećaše zlo i da neće više živeti, zapovedi da bude odnesen u svoj mu manastir, gde ostavši malo dana, ostavi život, i tu bi pogreben u od njega sazdanom manastiru, mestu zvanom Banjska, zbog toplih tekućih voda, a crkva koja je tamo, posvećena je prvomučeniku Stefanu. A kada je car izdisao, mnogi su brzo priticali ka Stefanu, i javljali mu što se događa. A on mišljaše da je to prevara jer ne beše tako lak na izmenu, od čega mnogi stradaju lakošću razuma. A kada saznade da je očeva smrt istinita, odmah bacivši ubrus od očiju, pokaza se onima koji su se skupili svetao licem, a još svetliji očima, i prepasa se na dostojno mu srpsko carstvo. I pošto se takav glas svuda raširio, jedan drugoga ne stižući ka njemu tečahu. A (takođe) vojništvo bez mala sve, i velmože koje su u savetu. A činovnici i koji su nad carskim dankom postavljeni, ovi svi tekući pripadahu k njegovim nogama, i odavahu carske dobre hvale. A on sve grleći celovaše i govoraše im reči pune koristi a ujedno i premudrosti, i nekako polagaše u njihova srca neku silu usrdnosti. I beše ljubim i željen od njihovih duša, i okruživaše ga velika množina onih koji nose oružje.