Poglavlje 12: Ženidba Stefanova i milostinje
Pošto beše lepo da on ima i pomoćnicu ka bogoljubaznim delima, onaj koji u svemu promišlja njemu korisno, izabra takovu mužu dostojnu, koja od grada solunskoga od carskoga korena budući dođe na carsko, blažena Paleologina. A Gospod čini i ovo, proslavljajući svojega ugodnika, jer u svima njegovim godinama zemlja izdavaše veliko obilje plodova tako da su se svi okolni čudili njegovoj državi, tako da su i mnogi iz daleka ostavljali svoja otačastva i tamo prelazili. A hrišćanski rod rastaše i crkvene (stvari) behu dobro upravljane, a sve carske behu po činu. Vojništvo beše strašno neprijateljima samo kada čuju za njega, a dobronaročiti Stefan sijaše kao neko sunce zbog svoga života, koji se sijao vrlinama. Beše, dakle, ljubljen dušama sviju, i čudan razumu sviju, čineći, dakle, druga bogougodna dela, a milostinje šiljaše svuda kao neke zrake. Jer slušaše što je pisano: „Milostinje hoću, a ne žrtve,“1 i: „Onaj koji je milostiv ništemu, Bogu u zajam daje.“2 Dovoljno ih primiše Egipat i Aleksandrija, sveštena Gora Sinajska, gde Bog nekada stade sa slavom, dajući ljudima zaveštanje (zakon), Jerusalim i sva Palestina, Konstantinov grad i Tesalija, a naročito mnogo blago dobila je obitelj (manastir) Svedržitelja (Pantokratora u Carigradu), pa i Sveta Gora Atonska obilno pocrpe njegova dobra dela. Ali dovoljno je o ovom.
Napomene
- Knjiga proroka Osije (6, 6).
- Priče Solomonove (19, 17).