Poglavlje 21: Poziv na proslavljanje Stefanovo
A kada nas postiže i njegova sveosvećena uspomena, praznujemo, braćo, praznični i ljubazni praznik duhovni, jer posred nas sada nevidljivo stoji, sišavši od neiskazanih visina, venčavajući svakoga po meri usrdnosti, i ništa od nas ne moli, osim da se držimo vrline. Praznujmo (ga) u psalmima i pesmama duhovnim, u krotosti i pravdi, u veri i nadi i ljubavi, u smernosti i istini, u čistoti i milostinji, i u ostalom čime se ugađa Bogu. A zagrlimo i ovaj svešteni kovčeg, u kome je riznica božjih čudesa, dotičući ga se pobožno usnama i očima, okropimo suzama radosti njegove svete stope, koje su zgazile do konca neprijatelje i njihovu za zlo veštu moć, koja se istanjila kao paučina. Celivajmo ruke mirisnije od skupocenoga narda, koje se često uzdizahu Bogu, i uvek pružahu ka ništima, tj. kada se moljaše i ruke uzdizaše, i kada umnu molitvu činjaše, opet ruke milost činjahu. O dobroga delanja najkrasnijih ruku! Mislim da su ove ruke najsvetije bile, čak više i od onih koje su pružene na (sinajskoj) Gori radi primanja tablica zakona. Ižljubismo prsi, riznicu mnogih dobara, koje su iznad onog krčaga sa manom, koje su više i časnije, venčajmo njegov časni vrh dobrim hvalama i svu brigu za nas poverimo njemu.
Ovo ti je, Stefane, znamenje ljubavi prema tebi, koja je u duši. Ako dakle po dostojnosti izvršismo, što ne mogu pomisliti, to je tvoja zasluga (blagodat) zbog ovoga, jer na tebe se uzdasmo da o tebi sastavim slovo, makar da je daleko od dostojnog, jer su mnoga tvoja stradanja, a ja neveža1 lišen sam umne oštrine. Zatim i malo znam, jer su oskudicu ovoga (znanja) delom učinile mnoge godine. Ali i Bogu je ljubazno ono što je po sili. A ti nas nadziravaj odozgo, o božastveni i svetli vojniče, odvraćajući gnev božji koji se radi naših grehova pravedno podiže na nas, odgoneći svebogati molitvama svojima vidljive i nevidljive neprijatelje svojom silom. A kada u strašni dan suda i svetlije od sunca zasijaš, sabraćeš nas, koji smo se nazvali stado tvoga manastira, i pokazavši Bogu sudiji, ispustićeš onaj blaženi glas: „Evo ja sam i deca koju mi dade Bog“2, kome (neka je) slava sa bespočetnim Ocem i presvetim i dobrim i životvorećim Duhom, sada i na beskrajne vekove vekova, amin.
Napomene
- Neveža, neznalica.
- Knjiga proroka Isaije (8, 18).