Poglavlje 16: Stefanovo spremanje za smrt
Jedne noći po svršetku jutarnjih pesama (tj. jutrenja), prilegavši na svoju usamljenu postelju, malo zaspa. I ugleda velikoga Nikolu u takoj slici kao što mu se i ranije javi. I opet Nikolaj, opet obična korist, opet hoće da bolje dobro javi. Došavši k njemu reče: „Spremi se od sada, Stefane, za smrt, jer ćeš ubrzo izići pred Gospoda.“ O dobre vesti! Ustavši od sna, suzama radost mešaše, i sebe bacivši na zemlju, blagodaraše Boga i vesnika dobroga preseljenja.
Jer on se žuraše uvek i hođaše, ako mu bude moguće, da ostavi zemaljske uzbune, i dalje da živi sa Hristom. Zatim prizvavši nastojatelja manastira, napred spomenutoga Arsenija, i njemu iznese mnogo zlata, govoreći: „Časni oče, ostalo vreme života moga svrši se, radi toga ovo uzevši, sačuvaj radi manastirske potrebe, jer ne znam koji će carevati posle nas, kakvi će biti proizvoljenjem.“ I ovo, dakle, dade radi obitelji, a drugi deo radi onih blaženih stradalaca, a ostalo sam razdavaše, a malo njih su znali za njegovo delo, jer od tada sve noći do časa pravila provođaše hodeći po gradu i tražeći one koji trebaju.